Izraz se obicno koristi da opiše tepihe izradene rucno, po tradicionalnim metodama u prostranim oblastima Anadolije (Turska), Persije (Iran), Avganistana, Belukistana, Turkmenistana, na Kavkazu, u nekim delovima Indije, u Kini, Pakistanu i delom na Balkanu.
 


Retko se može tacno utvrditi gde je neki tepih napravljen, ili koliko je star. Plemena su migrirala, mešala se i jedna od drugih preuzimaltradicionalne šare. Od kraja 19. veka mnogi tepisi su istkani po porudžbini, daleko od postojbine, kako bi se zadovoljile potrebe zapadnog tržišta. U nekim gradovima, selima ili plemenima koja su nekad bila važni tkacki centri, više se ne izraduju tepisi, iako se proizvodi po kojima su bili poznati, mogu jos uvek kupiti u antikvarnicama. S druge strane, još od Drugog svetskog rata pojavljuju se novi centri koji najcešce za svoje tepihe koriste stare motive svojih suseda.

 

Orijentalni tepisi su raskošni, raznoliki i lepi i skoro svi imaju neke slicnosti i to zato jer svi nastaju prema odredenoj šemi. Skoro uvek je u sredini centralno polje s medaljonom ili nedovršenim nizom motiva. Oko glavnog polja mogu biti smešteni dekorativni elementi koji vizuelno premošcuju motiv s centralnog polja s glavnim elementima na krajevima tepiha.
Motivi na orijentalnim tepisima su duboko prožeti islamskom religijom i njihovim gledanjem na svet. Osim religioznih motiva, cesto se koriste i vegetativni motivi koji su simbol moci i duhovnog napretka. Drvece je životni ciklus, scene iz lova na životinje simbolizuju borbu izmedu dobra i zla, drvo života je novi život i sl.
Orijentalne tepihe treba ceniti ne samo kao korisne predmete, vec i kao umetnicka dela i cak remek-dela koja fasciniraju svojim bogatstvom, simbolikom motiva , maštom i koloritom.

 


Orijentalni tepisi se mogu definisati po nacinu izrade. Mogu biti rucno tkani ili rucno cvorovani. Prvi se zovu cilimi (kelim) i jeftiniji su. Drugi su poznati kao cvorovani tepisi ili sagovi, i smatraju se najvažnijom i estetski najkvalitetnijom pojavom u orijentalnoj tkackoj umetnosti. Obicno su veoma kvalitetno izradeni iako se na tržistu mogu naci i primerci lošijeg kvaliteta, vecina je prilicno trajna ali pod uslovom da im se pokloni dovoljno pažnje mogu trajati decenijama.

ORIJENTALNI TEPISI DANAS

  1. PERSIJSKI - cine najvecu i najvažniju grupu;
  2. TURKMENSKI - gde spadaju cuveni crveni tepisi, kao i
    turkmenski, avganistanski i Beluci tepisi napravljeni u centralnoj Aziji;
  3. KAVKASKI - tepisi kojima su geometrijske figure glavna dekoracija;
  4. TURSKI
  5. INDIJSKI, PAKISTANSKI i KINESKI.

IZBOR ORIJENTALNOG TEPIHA
Prilikom izbora orijentalnog tepiha najvažnije je znati zašto se tepih kupuje. Odgovor možda deluje ocigledan, ali neretko se dešava da ljudi kupe mnoštvo lepih tepiha po pristupacnoj ceni, da bi, pošto ih odnesu kuci, shvatili da su pogrešne velicine, ili da su boja ili dizajn u suprotnosti sa njihovim planom za uredenje prostorije. Isto tako, neki tepisi koji su izuzetno pogodni za kucu ne moraju biti dugorocna investicija, dok tepisi sa najvecim investicionim potencijalom mogu odudarati od ostalog nameštaja. Neki tepisi su izdržljiviji od drugih i tu cinjenicu treba imati u vidu prilikom izbora najpogodnijeg tepiha, u zavisnosti od mesta koje ce zauzeti u kuci i njegove funkcije.
Utvrdivanje kvaliteta nije tako teško kao što na prvi pogled izgleda. Svako ko je naoružan ponekom osnovnom informacijom trebalo bi da razlikuje dobar od lošeg tepiha. Tepisi koji se prodaju i koji su oprani skuplji su od tepiha, narocito avganistanskih, koji nisu prani posle završetka izrade i obicno su puni prašine.
Prvo kada ugledate tepih koji vam se svida zapitajte se da li vam je dovoljno atraktivan, zatim da li ce se uklopiti u ambijent vašeg stana ili kuce i da li košta onoliko koliko ste planirali ili mnogo više.
Treba imati u vidu cetiri osnovne karakteristike:

  1. finoca i pravilnost cvorova;
  2. intenzitet i trajnost boja;
  3. materijal koji je korišcen za cvorovanje;
  4. da li tepih ravnomerno prianja za pod.

Prvi korak je odredivanje kvaliteta: pogledajte nalicje tepiha. Tako cete utvrditi ne samo finocu i pravilnost cvorova, vec i da li su vršene prepravke, kao i ima li oštecenja koja se sa lica ne vide. Na dobrom tepihu šare bi trebalo da su jasne sa nalicja, a cesto je lakše, narocito kad su u pitanju tepisi sa dugim runom, uociti nepravilnosti i asimetricnost šara.
Okrenite tepih naopako tako da licem leži na podu, pa izracunajte broj cvorova. Cvorovi koji idu širinom vide se kao mala ispupcenja na nitima osnove, tako da ih je lako izbrojati, a oni koji idu uzduž odgovaraju svakoj posebnoj predi potke. Može se dobiti vrlo jasna slika samo posmatranjem nalicja. Ako su šare jasne i simetricne po celom tepihu, a niti osnove cine urednu mrežu, onda je gotovo sigurno da je tkanje pravilno. Ako su razmaci izmedu niti razliciti, ako se niti uvijaju ili su iskrivljene pod uglom, tkanje je nepravilno, što znaci da je tepih lošeg kvaliteta.
Orijentalne tepihe prave individualni umetnici i svaki je razlicit. Dva primerka, bez obzira na to što su napravljena u istom selu ili gradu, ne moraju biti iste vrednosti. Vodite racuna o falsifikatima. Persijske tepihe prave vešti umetnici, ali u drugim zemljama se prave kopije koje se nikad ne mogu porediti po lepoti i kvalitetu sa originalom. Takve kopije mogu biti mnogo jeftinije od pravog persijskog tepiha, ali su bezvredne. Posle nekoliko godina upotrebe izližu se i olinjaju. Persijski tepisi, naprotiv, što se duže koriste izgledaju sve bolje, a boje sazrevaju s godinama.
Cena im isto tako ide gore i vrlo cesto se može naici na vrlo stari tepih sa jako visokom cenom.

Pogledajte vise