Porijeklom su iz jugoistočne Azije, a već stoljećima se uzgajaju na Mediteranu kao voćarska kultura ili ukrasna stabalca. Kako su jako osjetljivi na hladnoću i oštre vjetrove, u kontinentalnim krajevima mogu se uzgajati samo kao lončanice. Nekad je uzgoj agruma u kontinentalnim područjima bio privilegij bogatih, koji su ih uzgajali u zimskim vrtovima tzv. oranžerijama. Danas su agrumi dostupni svima pa su stoga čest ukras naših balkona i terasa.
Najbolje uspijevaju na sunčanim i toplim mjestima zaštićenim od vjetra i propuha. Pri njihovu zalijevanju valja biti oprezan jer ne podnose stajaću vodu. Stoga treba pripaziti da se u podlošcima ne zadržava voda te da su drenažni otvori prohodni. Zalijevamo ih umjereno, tj. pustimo da se zemlja osuši između dva zalijevanja. Tijekom ljetnih vrućina zalijevamo ih češće.
Od travnja do kolovoza agrume treba gnojiti jednom tjedno, najbolje specijalnim gnojivom za agrume. Ako je biljka neishranjena, njezino je lišće žute boje. U rujnu prekidamo s gnojenjem i smanjujemo intenzitet zalijevanja. Prije prvog mraza agrume smještamo u zatvorene prostore. Prezimljuju u svijetlim prostorijama bez izravnog sunca i na temperaturama između tri i 15 Celzijevih stupnjeva.
Zimi se zalijevaju manje. Pritom treba voditi računa da korijenje ne bude vlažno kako ne bi istrunulo, a grane i lišće se posušili. Kada u proljeće prođe opasnost od mraza, agrumi se iznose na otvoreno. U ožujku ih presađujemo u rahlu i propusnu zemlju, mlade biljke svakih godinu ili dvije, a starije nakon tri do četiri godine.
Budući da agrume u posudama uzgajamo više kao ukras, njihova je rezidba važna iz estetskih razloga. Ona se sastoji u oblikovanju kuglaste krošnje i prorjeđivanja. Krošnje se prorjeđuju svake godine potkraj zime, prije početka vegetacije. Režu se grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i predugačke grane.
Ako je stablo zimi odbacilo lišće jer je bilo u prostoru s nedovoljno svjetlosti, treba prikratiti i te ogoljele grane koje će početkom proljeća ponovno potjerati i razgranati se. Tijekom vegetacije rezidba se može obavljati kod vrsta bujnog rasta, primjerice limuna.
Najlakši za uzgoj u posudama je limun (Citrus limon). Cvate cijele godine i stvara plodove pa je njegovo stablo vrlo lijepo kad se istodobno na njemu nalaze bijeli cvjetovi, mali zeleni plodovi i veliki žuti limuni. Limeta (Citrus limetta) je atraktivna biljka, manja od limuna, aromatičnih i slatkastih plodova, a cvate tijekom proljeća i ljeta. Naranča (Citrus sinensis) dobro podnosi i niže temperature, a mandarinu (Citrus reticulata) ne treba redovito orezivati jer ima prirodno gustu i skladnu krošnju. Za uzgoj u posudi idealan je kumkvat (Fortunella), agrum manjeg i kompaktnog rasta koji se kasno na jesen i početkom zime okiti brojnim malim plodovima narančaste boje, koji se jedu zajedno s korom.
Agrume u proljeće treba orezati, ljeti dohranjivati, a ujesen spremiti u svijetlu prostoriju, na temperaturu od 3 do 15 Celzijevih stupnjeva |