Po­ri­je­klom su iz ju­go­i­sto­čne Azi­je, a već sto­lje­ći­ma se uzga­ja­ju na Me­di­te­ra­nu kao vo­ćar­ska kul­tu­ra ili ukra­sna sta­bal­ca. Ka­ko su ja­ko osje­tlji­vi na hla­dno­ću i oštre vje­tro­ve, u kon­ti­nen­tal­nim kra­je­vi­ma mo­gu se uzga­ja­ti sa­mo kao lon­ča­ni­ce. Ne­kad je uzgoj agru­ma u kon­ti­nen­tal­nim po­dru­čji­ma bio pri­vi­le­gij bo­ga­tih, ko­ji su ih uzga­ja­li u zim­skim vr­to­vi­ma tzv. oran­že­ri­ja­ma. Da­nas su agru­mi do­stu­pni svi­ma pa su sto­ga čest ukras naših bal­ko­na i te­ra­sa.

Naj­bo­lje uspi­je­va­ju na sun­ča­nim i to­plim mje­sti­ma zašti­će­nim od vje­tra i pro­pu­ha. Pri nji­ho­vu za­li­je­va­nju va­lja bi­ti opre­zan jer ne po­dno­se sta­ja­ću vo­du. Sto­ga tre­ba pri­pa­zi­ti da se u po­dlošci­ma ne za­dr­ža­va vo­da te da su dre­na­žni otvo­ri pro­ho­dni. Za­li­je­va­mo ih umje­re­no, tj. pu­sti­mo da se ze­mlja osuši izme­đu dva za­li­je­va­nja. Ti­je­kom lje­tnih vru­ći­na za­li­je­va­mo ih češće.

Od tra­vnja do ko­lo­vo­za agru­me tre­ba gno­ji­ti je­dnom tje­dno, najbolje specijalnim gnojivom za agrume. Ako je bilj­ka ne­i­shra­nje­na, nje­zi­no je lišće žu­te bo­je. U ruj­nu pre­ki­da­mo s gno­je­njem i sma­nju­je­mo in­ten­zi­tet za­li­je­va­nja. Pri­je pr­vog mra­za agru­me smješta­mo u za­tvo­re­ne pro­sto­re. Pre­zi­mlju­ju u svi­je­tlim pro­sto­ri­ja­ma bez izra­vnog sun­ca i na tem­pe­ra­tu­ra­ma izme­đu tri i 15 Cel­zi­je­vih stu­pnje­va.

Zi­mi se za­li­je­va­ju ma­nje. Pri­tom tre­ba vo­di­ti ra­ču­na da ko­ri­je­nje ne bu­de vla­žno ka­ko ne bi istru­nu­lo, a gra­ne i lišće se po­sušili. Ka­da u pro­lje­će pro­đe opa­snost od mra­za, agru­mi se izno­se na otvo­re­no. U ožuj­ku ih pre­sa­đu­je­mo u ra­hlu i pro­pu­snu ze­mlju, mla­de bilj­ke sva­kih go­di­nu ili dvi­je, a sta­ri­je na­kon tri do če­ti­ri go­di­ne.

Bu­du­ći da agru­me u po­su­da­ma uzga­ja­mo više kao ukras, nji­ho­va je re­zi­dba va­žna iz estet­skih ra­zlo­ga. Ona se sa­sto­ji u obli­ko­va­nju ku­gla­ste krošnje i pro­rje­đi­va­nja.  Krošnje se pro­rje­đu­ju sva­ke go­di­ne pot­kraj zi­me, pri­je po­če­tka ve­ge­ta­ci­je. Re­žu se gra­ne ko­je ra­stu pre­ma unu­trašnjo­sti krošnje i pre­du­ga­čke gra­ne.

Ako je stablo zimi odba­ci­lo lišće jer je bi­lo u pro­sto­ru s ne­do­volj­no svje­tlo­sti, tre­ba pri­kra­ti­ti i te ogo­lje­le gra­ne ko­je će po­če­tkom pro­lje­ća po­no­vno po­tje­ra­ti i ra­zgra­na­ti se.  Ti­je­kom ve­ge­ta­ci­je re­zi­dba se mo­že oba­vlja­ti kod vr­sta buj­nog ra­sta, pri­mje­ri­ce li­mu­na.

Najlakši za uzgoj u posudama je limun (Citrus li­mon). Cva­te ci­je­le go­di­ne i stva­ra plo­do­ve pa je nje­go­vo sta­blo vr­lo li­je­po kad se isto­do­bno na nje­mu na­la­ze bi­je­li cvje­to­vi, ma­li ze­le­ni plo­do­vi i ve­li­ki žu­ti li­mu­ni. Li­me­ta (Citrus li­met­ta) je atra­kti­vna bilj­ka, ma­nja od li­mu­na, aro­ma­ti­čnih i sla­tka­stih plo­do­va, a cva­te ti­je­kom pro­lje­ća i lje­ta. Na­ran­ča (Citrus si­nen­sis) do­bro po­dno­si i ni­že tem­pe­ra­tu­re, a man­da­ri­nu (Citrus re­ti­cu­la­ta) ne tre­ba re­do­vi­to ore­zi­va­ti jer ima pri­ro­dno gu­stu i skla­dnu krošnju. Za uzgoj u po­su­di ide­a­lan je kum­kvat (Fortunella), agrum ma­njeg i kom­pak­tnog ra­sta ko­ji se ka­sno na je­sen i po­če­tkom zi­me oki­ti broj­nim ma­lim plo­do­vi­ma na­ran­ča­ste bo­je, koji se je­du za­je­dno s ko­rom.

 
Agrume u proljeće treba orezati, ljeti dohranjivati, a ujesen spremiti u svijetlu prostoriju, na temperaturu od 3 do 15 Celzijevih stupnjeva