Estetika u stanovima iz polovine prošlog veka, davno je prevaziđena. Raspored prostorija ne odgovara potrebama već više decenija. Završni radovi i nisu završni već više polu-razrušeni korpusi koji često liče na sve, samo ne na, pristojan i čoveka dostojan životni prostor.

U stambenoj zgradi gde se smatralo da all inclusive podrazumeva da svaki stan ima vodu i struju predstavlja, svakako, ne postojanje osnovnog imagitivnog korpusa kakav treba da bude habitus u ranim godinama trećeg milenijuma.

Struktura

Danas su se granice vidno pomerile u korist slobodnog kreiranja prostorija. Nekadašnji šabloni po kojima su određivane kvadrature jednosobnih, dvosobnih i ostalih stanova, savremeni enterijer više ne priznaje. Prostor je postao najveća dragocenost jer daje osećaj slobode i potpune vlasti nad svim onim što čini enterijer koji je rađen po meri čoveka. U našem časopisu smo predstavljali jednosobne stanove od zadivljujućih 100 i više, šarmantnih kvadrata.

Problemi

Upravo na jednom od takvih troiposobnih stanova, od 150 m2, u zgradi iz sedamdesetih godina, arhitekta Vanja Krivoglav je pokazala svoj raskošni talenat. Uspela je da vrati život nečemu za šta se odavno smatra da je prevaziđeno. Posle temeljnog upoznavanja sa porodicom koja je novi vlasnik stana na Vračaru i njihovim potrebama, krenulo se u radove. Sve instalacije su zamenjene. Hrastov parket, kao solidna podna podloga zadržan je tek posle hoblovanja i poliranja. Postao je deo novog enterijera.

Zastarela obrada zidova u „španskom malteru“ kao nezdrava, je skinuta. Keramičke obloge i oprema su zamenjene novim. Funkcionalni raspored je promenjen i prilagođen novim potrebama, dobijen potpuno novi izgled.

Akcija

Hodnici i silna predsoblja doživela su svoj delimični egzistencijalni kraj. Formirani su novi pravci kretanja kroz stan, zona dnevnog boravka dobija na prostoru rušenjem središnjeg zida ne narušavajući ritam prolaza na pravcu radna soba – kuhinja preko dnevnog boravka. Radni prostor postaje kvalitativno prepoznatljiv i vezan za dnevni prostor u stanu. Znalački upotrebljene boje naglašavaju njihovu namenu kao i veoma lep polu stilski nameštaj Gustav u perla boji...

Zelena kao boja odmora u radnoj sobi i čokolada braon sa tapetama, daju posebnu toplinu i osećaj ušuškanosti u dnevnom boravku. Sve radijatorske cevi su sakrivene u osvetljene niše, tako da je svaki santimetar stana iskorišćen. Funkcija i estetika su potpuno došle do izražaja.

Roditeljska soba dobila je jake ali pune energije, tonove. Izveden je neobičan spoj narandžasto ciklama i beli nameštaj. Običan zid, suprotno od bračnog ležaja, postao je u detaljima gips kartona sa tapetama kao i sa zlatnim ogledalom, potpuno neobičan i vrlo ličan.

Dečja soba je mala inspirativna džungla puna iznenađenja za malog vlasnika. Vodeni svet na zidu sa velikim, morskim, okruglim prozorom koji noću svetli ili ugao za velikim zelenim listom i nameštajem u obliku dečijih igračaka, pobuđuju maštu...

Celovit dizajn koji je primenila Vanja, dao je rezultate u vidljivom zadovoljstvu investitora koji su sebe prepoznali u njenim idejama.

Stan na nekom spratu, neke zgrade, doživeo je nove sadržaje. Izgubio je stari raspored prostorija, dobio je novu filozofiju življenja. Nastavlja svoj put ka nekoj novoj estetskoj šemi.

Rezultat

Arhitekta preporučuje da svi pokušaju bar da zamisle, svoje sadašnje stanove u novom svetlu. Prilagođenje novim potrebama, sa internet mrežom, klimatizovani, sa izbrisanim zidovima i otvorenim prostorom...

U stanu je delom korišćen nameštaj Simpo, keramika je domaće proizvodnje, draperi i zavese su izabrane u beogradskim tekstilnim radnjama. Dekorativne kože su domaće produkcije, pregradna vrata su revitalizovana i obogaćena dekorativnom folijom sa izgledom peskiranog stakla i jasno uočljivom vinjetom....

Sve u svemu ništa nedostupno, važna je ideja