Sigurno ste do sada imali sagovornika koji je branio tezu, da su najjednostavnije stvari u životu zapravo i najlepše i na kraju ste se složili sa tim. Ali, kako to nastaju „najjednostavnije stvari”!? Naravno, brušenjem, kristalisanjem ideje, čišćenjem od prekomernih detalja, odbacivanjem egzaltiranih emocija i tendencioznih namera. Tim putem stižemo do pojma sofisticiranog, uzvišenog i harmoničnog, do pojma ekvilibrijum zadovoljstva.

Danas doduše, za nekoga ekvilibrijum zadovoljstva može biti podjednako i stvar luksuza i stvar prestiža, baš kao i Bvlgari hotel u Milanu.

Ova neočekivana oaza mira nalazi se u ekskluzivnoj milanskoj četvrti, u ulici Via Gabba. Sa jedne strane je gradska vreva u pomodnim ulicama za šoping, Montenapoleone i Via Spiga, turistička užurbana radoznalost ispod katedrale Duomo, grupice studenata ispred Akademije Brera, a sa druge strane je Botanička bašta iz 1774. godine, napravljena za potrebe studenata medicine i farmacije, a kasnije zahvaljujući Napoleonu, pretvorena u rasadnik retkih i egzotičnih biljaka. U tom prostornom okruženju, kao bela mermerna citadela, kao vila orijentalnih trgovaca dragulja u mirisnim uvalama Mediterana, u adaptiranoj i rekonstruisanoj zgradi iz 18. veka, nalazi se Bvlgari hotel.

U saradnji sa poznatim italijanskim arhitektom i dizajnerom Antoniom Ćiteriom (Antonio Citterio) i njegovim partnerima, Bvlgari kuća je napravila izuzetno hrabar pristup modernom hotelijerstvu, baziranom najpre na kvalitetnom okruženju, ljubaznosti, gostroprimstvu i toplom ambijentu. Sve u jednom iskustvu.

Jednostavno okruženje je alhemijski ključ ovog prostora. Dozvoljava slobodu identiteta, emociju i misli, pa je ljudskost i personality najdragoceniji detalj ovakvog ambijenta. Zato je prostor više od prostog hotela, dizajniran tako da udovolji našim, ličnim željama. To je mesto nalik malom etnografskom muzeju, dalekom istočnom hramu za meditaciju i osamu, salonskom prostoru za kosmopolitska druženja, zelenoj rajskoj bašti za uživanje.

Svi materijali su potpuno prirodni i deo su retkih svetkih kulturnih tradicija, nasleđa ili mitova. Postavljeni su u neuobičajenoj kombinaciji površina i iznenađujućoj hromatskoj harmoniji. Crni mermer iz Zimbabvea je osnovni gradivni element javnih prostora kao i burmanska tikovina, neformalna i elegantna, često lakirana. Kamen iz Vićence i turski Aphyion su namenjeni SPA centru.

Hrastovo drvo, prepleti od posebne pšenice, kao i prirodno češljani pamuk, nalaze se u spavaćim sobama i apartmanima, a tatami podovi od pšeničnog zrna, futoni i japanski kreveti, nalaze se u tzv. uglovima za meditaciju u posebnim sobama za opuštanje. Iz svakog dela ovog prostora vidi se bašta, pa sve ostavlja utisak velikog, koherentnog i kontinuiranog ambijenta u kome ne postoji čista i jaka distinkcija između enterijera i eksterijera. Svi prelazi u prostornim sekcijama su laki, najčešće su to staklena klizeća vrata , osim u delovima u kojima su privatne sobe i apartmani. Shvatanje pogleda kroz prozor kao veoma važanog vizuelnog, estetskog i ambijentalnog detalja, predstavlja veoma eksluzivno poimanje prostora.

U tom smislu pogled na Botaničku baštu ili na krovove istorijskog dela Milana je svesno inkorporiranje pejzaža u enterijer. Kroz veliku i hladnu, belu mermernu fasadu, ulazi se u impozantno predvorje. Sve je u jednostavnoj postavci horizontalnih i vertikalnih površina. Visina prostora naglašena je masivnim stubovima od crnog mermera i neprikrivenom tavanicom, kao i visokim, uzanim prozorima sa pogledom na baštu. Crni mermerni pod i panel za recepciju od crne lakirane tikovine, oživljeni su jedino refleksijom dnevnog svetla.

Sve odiše čistoćom i tihom monumentalnošću. Ovaj gotovo monohromni prostor, oživljen je udobnom sofom presvučenom u belu pamučnu tkaninu i niskim parom drvenih ovalnih stolica, kome je pridružen kožni tabure koji liči na veliku izdignutu mermernu ploču. Bar je prvi sledeći prostor u koji se iz predvorja ulazi kroz staklena klizeća vrata.

Bar i restoran su zamišljeni kao svojevrsna ekstenzija bašte. Zapravo, bar asocira na najavu budućeg obedovanja i druženja. U njemu dominira veliki crni oval od lakirane tikovine. To je šank. Sa strane je podržan masivnim crnim stubovima i teškom crnom draperijom, pa sve izgleda kao pozorišna scena. Sklapanje prijateljstava, sastanci, kao i svaki drugi oblik komunikacije, može ovde da počne laganim aperitivom. Visoki prozori otvaraju pogled u baštu. Veza sa njom su visoke staklene vaze sa identičnim zelenim biljem.

Dokaz da komunikacija počinje ovde, ali da se tu ne završava, su i ovalni maleni stolovi sa drvenim stolicama, sa ovalnim naslonima, presvučenim kožom. Sve je postavljeno u elipsastoj liniji koja nema završetak i traži kretanje, nastavljanje, spajanje.

U restoranu, podeljenom staklenim vratima od bara, stolovi su četvrtasti i intimnije postavljeni za užitak u italijanskim vinima i specijalitetima kuhinje. Nižim drvenim podestom iz restorana prelazi se u baštu, otvorenu soba za opuštanje. Bašta je prvi put kultivisana pre 700 godina i ovde predstavlja mali spiritualni balans hotela. Sav mobilijar u njoj je nizak i nepretenciozan, a svuda postavljeni kandelabri izgledaju kao malene svetlosne skulpture. Osećaj intime i diskrecije prati osnovni ugođaj.

Nasuprot tamnom koloritu hotela, iza masivnih hrastovih vrata, sobe su svet za sebe. Krevet od hrastovog drveta u velikom drvenom ramu je nova interpretacija kreveta sa baldahinom. Varijacija tonova smeđe boje, terakote i bež sa mekim senkama u drvetu, tkanine od čistog češljanog pamuka, sve je u službi postizanja jednostavne udobnosti i čistote. Ovu, gotovo manastirsku jednostavnost, kao smela kontradikcija prate plazma televizori i najnovije komunikacione tehnologije.

Kupatilo ima kadu ovalnog oblika napravljenu od masivnog kamenog bloka Bihara iz Turske, kao i obavezan pogled na baštu. Umivaonik je rađen od celog mermernog bloka, presvučen kremastom italijanskom travertinom. Celu priču prati nezaobilazna toaleta Bvlgari i uvek sveža zelena biljka. Sve je veoma intimno, prisno. Svaki apartman ima svoj balkon sa pogledom na krovove Milana. Brodski pod i čisti zidovi poslužili su kao izvrsna podloga za svetlo koje definiše prostor kao emotivno iskustvo. Deo za osamu ili za druženje, sve je na jednom mestu, treba samo da izaberete kako želite da provedete veče.

U skladu sa savremenim well being ritualima i ovaj hotel ima svoj spa centar. Ovaj mali hram lepote, uveče osvetljen reflektorima, staklenim vratima povezan je sa baštom. Istovremeno emitovanje indirektnog svetla na tavanicu i direktnog svetla na pod formira prijatnu i harmoničnu atmosferu. Zlatni mozaik bazena podseća na orijentalni hamam, a smaragdno zeleno staklo saune na mističnu riznicu lepote. Poimanje lepote u ovom prostoru još uvek dodiruje grčki klasicizam, idealna forma i uzvišenost, ali i živopisni rimski hedonizam.