Iskonski, čovek je vezan za prirodu i otuda ta večna, organska potreba da joj se vraćamo i crpemo iz nje životnu snagu. „Poznato je da je vrtlarstvo verovatno jedna od najstarijih ljudskih delatnosti koja je primenjena u zdravstvu. Pre nego što je psihijatrija ustanovljena kao naučna disciplina, rad u vrtu preporučivao se za lečenje bolesti uma i nervnog sistema“, kaže dr Matilda Đukić, profesorka fiziologije biljaka na odeljenju pejzažne arhitekture i hortikulture na Šumarskom fakultetu.

Objašnjavajući na koji način bavljenje biljkama može da nam pomogne, ona ističe da je suština hortikulture zapravo akcija. „Čovek radi sa biljkama, gaji ih, umnožava, štiti, neguje i sve to omogućava njihov rast i razvoj. Sama ta aktivnost dovodi do niza terapijskih koristi. Recimo, fizička aktivnost pozitivno deluje na određene fizičke smetnje, kao i na emocionalni aspekt tih fizičkih poremećaja. Na taj način može se popraviti integracija svesti i tela.

Šta to znači? Na primer, osoba sa invaliditetom kao posledicom bolesti, saobraćajnog udesa i slično, koja sebe doživljava kao bespomoćno i beskorisno biće, u hortikulturnoj terapiji može da nauči da zaliva biljke, odstranjuje uvele listove i cvetove, plevi i na taj način shvati da može nešto korisno da učini. Pored toga, shvata da postoje i druga bića kojima je potrebna pomoć i postaje zainteresovana za to da učestvuje u pomaganju drugima, dobija volju za život.

Posmatranjem rasta i promena tokom razvića biljaka čovek uči o životu i stiče razumevanje koje može primeniti i u drugim oblastima života. Osobe koje su vezane za zatvoren prostor, sobu ili bolnicu osećaju se posebno bespomoćno. Zato delić prirode u vidu vaze, saksije sa cvećem različitih boja, oblika i mirisa, posude sa začinskim ili ukrasnim biljkama na prozoru, ili čak slika, poster sa motivima iz prirode ili biljkama može ozračiti sobu i doneti delić individualnosti i optimizma.

Kada postoji odnos sa živim, stalno rastućim biljkama, neminovno dolazi i do određenih problema, javljaju se bolesti, insekti, a borba s njima pomaže ljudima da nauče da se bore i sa drugim frustracijama u svakodnevnom životu. Potvrđeno je da hortikulturna aktivnost može biti uspešan deo programa za lečenje zavisnosti od droge, alkohola, interneta... Istraživanja su pokazala i da je povećan učinak na poslu u firmama koje imaju cveće po hodnicima i kancelarijama“, kaže dr Đukić.

Komunikacija bez reči

Govoreći o koristi hortikulturnog angažovanja, stručnjaci posebno naglašavaju da oduševljenje koje nas obuzima dok radimo sa biljkama podstiče stalnu pažnju. „Poznato je da, ako se potpuno koncentrišemo na svoj rad u vrtu, zaboravljamo na druge stvari i praktično se odmaramo od svakodnevnih napora, briga, stresa i drugih opterećenja. Pored navedenih, rad sa biljkama ima i niz drugih fizičkih korisnih efekata kao što su jačanje mišića, bolje disanje, kondicija…

Tokom hortikulturne aktivnosti dolazi i do kontakata sa drugim ljudima sličnih interesovanja. Svet biljaka, dakle, omogućuje široku i uspešniju komunikaciju, čak i bez reči. Koristi od grupnih aktivnosti u hortikulturnoj terapiji jesu postizanje emocionalne stabilnosti u timskom radu, iskustvo takmičarskog duha, zajedničke podrške, konfrontacije.

Međusobni odnosi ljudi koji su imali problema sa socijalizacijom kroz hortikulturnu psihoterapiju dovode postupno do integracije u društvenu zajednicu, tj. socijalno aktivan život. Hortikulturna terapija može imati svoje specifične programe koji zavise najviše od osoba na koje se primenjuje, ali je krajnji cilj svih njih unapređenje mentalnog i fizičkog zdravlja pojedinca. Treba napomenuti da te aktivnosti ne moraju da budu skupe, tj. dostupne su svakome jer gajenje jeftinih, običnih biljaka može da pruži podjednako zadovoljstvo i terapijsku korist kao i gajenje onih skupih, egzotičnih biljaka. Važno je da se u gajenje unese mnogo entuzijazma i ljubavi, a biljke će odgovoriti svojim lepim izgledom, pa zadovoljstvo neće izostati“, zaključuje dr Matilda Đukić.

Mini-voće

Moda postoji i u gajenju biljaka jer ljudi traže promene. Minijaturno voće sada je hit! Mini-jabuke, mini-breskve, mini--višnje… koje se gaje na terasi. Ali, ako nemate terasu, možete u sandučić na kuhinjskom prozoru da posadite peršun, nanu, bosiljak.

Žene koje su veoma zaposlene treba da odaberu manje zahtevne biljke, začine ili kaktuse, koji ne traže mnogo nege.

Kaktusi i kompjuteri

Biljke poseduju bioenergiju, one su te koje transformišu energiju svetlosti u energiju kretanja u svojim ćelijama. Taj biopotencijal imaju i biljke kao i drugi živi organizmi, tako da je moguće da postoji interakcija i da one mogu da upijaju eventualnu negativnu energiju.

Gajenje biljaka u domu može da pretvori vaš kuhinjski prozor u pravi mali medicinski priručnik. Antioksidansi u začinskim biljkama osnažuju naš imunitet, štite srce i mozak i smiruju napete nerve.

Eksperimentišite sa žalfijom, ruzmarinom, bosiljkom, matičnjakom i mentom. Lako se gaje i održavaju. Pored toga što ćete uživati u zelenoj terapiji, od njih možete praviti lekovite čajeve i koristiti ih kao inovaciju u svojim kulinarskim eksperimentima. Menta će vam pomoći kad imate problem sa stomakom, matičnjak će vas smiriti i prijatno uspavati, dok će ruzmarin podstaći cirkulaciju i poboljšati imunitet. Bosiljak, sveta biljka, smanjuje stres i osnažuje nas. Žalfija će nas pročistiti i pomoći oko kašlja ili problema sa grlom.