 |
Devedesetih su se godina glavne bitke oko arhitektonskih nagrada u Hrvatskoj vodile u vezi s interijerima, što je bila logična posljedica rata. Praktički se nije gradio niti jedan veći projekt.
Danas je situacija u potpunosti drugačija. Muzeji, crkve i religijski centri, kazališta, trgovi, veliki stambeno-poslovni kompleksi u prvom su redu kad su u pitanju nagrade.
Tako, primjerice, ove godine u konkurenciji za nagradu “Bernardo Bernardi”, koja po svojoj definiciji obuhvaća sve što nije zgrada u klasičnom smislu te riječi, nije bilo niti jednog interijera, iako su u prošlosti tu nagradu najčešće osvajala upravo uređenja unutarnjih prostora.
Bitka se vodila između trga Nenada Fabijanića u Opuzenu i preuređenja glavne rovinjske ulice Carera, iza koje stoje mlade arhitektice Slivija Laković i Tatjana Liktar.
U skladu sa strujanjima
Slična je i stvar s medijskom slikom budući da svojom atraktivnom pojavnošću ove vrste projekta češće zauzimaju i taj dio prostora.
Pa iako među autorima mlađe generacije ima zanimljivih imena, poput arhitektice Vanje Ilić, najčešće se dogodi da diskretnije intervencije s nizom interesantnih detalja, a jednake kvalitete u izvedbi, često budu ignorirane, dok se veće arhitektonske realizacije svugdje pojavljuju, postaju nekim vrstama celebrityja na ovom području.
Nikola Filipović, arhitekt starije generacije, profesor na Arhitektonskom fakultetu i dobitnik nagrade za životno djelo Udruženja arhitekata Hrvatske, stoji iza uređenja instituta i parfimerije Flores u Dežmanovu prolazu.
Filipović, koji je široj javnosti najpoznatiji po staklenoj interpolaciji hotela Dubrovnik (s I. Filipović), sjajnoj kući na Ćilipima koja je nažalost srušena u ratu, te nizu interijera poput onog kafića Charlie, u novom radu pokazuje da je sasvim u skladu s vizualnim strujanjima današnjeg društva.
Ugodan ambijent
Osim parfimerije za koju oni koji su stručni na tom području kažu da je vodeća po izboru mirisa, u sklopu instituta nalazi se i mini kafić. Za veliki stol s potpisom Le Courbisiera i stolicama istog autora, u meditativnoj atmosferi, možete sjesti (svi posjetitelji sjede za jednim velikim stolom), popiti veliki izbor čajeva, prelistati novine.
Osim onima s potpisom, interijer je uređen i predmetima s buvljaka - primjerice blagajna je nekad bila pisaća mašina, te tapetama živopisnih uzoraka.
Pult za prodaju također je djelo slavnog francuskog arhitekta. U svakom slučaju, prostor u kojemu se osjećate tako ugodno da jednom kada uđete, teško ćete poželjeti izaći iz njega.
