Stan u zapadnom dijelu Zagreba u kojem već tri godine živi dvadesetšestogodišnji Splićanin Vlado ni po čemu ne odgovara uvriježenim stereotipima o domu muškarca i to samca, a koji otprilike glase ovako: sve u crnom, vječno upaljen televizor, nezaobilazni playstation na sofi, šal najdražeg kluba obješen na najvidljivijem mjestu, posvuda kreativni nered jer, naravno, nije od životne važnosti istog trenutka nakon što se pojede baciti u smeće kutiju od pizze.

U ovom osamdeset četvornih metara velikom stanu caruje ambijent skrojen po potpuno suprotnim pravilima, a posramile bi ga se čak i pojedine pripadnice ženskog roda kojima je estetika i urednost prije komfora i praktičnosti.

Odlična kombinacija

Kao vodeća boja u dnevnoj sobi, blagovaonici kuhinji, koje su prema suvremenim trendovima spojene u jednu prostoriju, izabrana je crvena. Neobično i poprilično hrabro, rekli bi mnogi. Crvena, naime, nije “ziheraška“ boja, pa dizajneri interijera redovito na njen spomen savjetuju kako treba biti jako oprezan s njom jer prevelika doza može “ubiti“ prostor. Vjerojatno zbog toga što tu teoriju nikada nije čuo, vlasnik je instinktivno, ne razmišljajući previše izabrao upravo tu boju i - nije pogriješio (evo, još jednog dokaza kako se najbolji rezultati uvijek postižu kada se ne analizira previše i kada se odlučuje spontano).

Crvena, iako dominantna, zastupljena je “baš koliko treba“ i odlično kombinirana s drugim prisutnim bojama, smeđom, crnom i bijelom tako da njezina, kako bi rekli stručnjaci, ponekad zastrašujuća jačina, uopće ne smeta. Dapače, ovdje ima potpuno drugi efekt. Osvježava prostor i čini ga ugodnim za život.




Zeleno carstvo

Nastavljamo s razbijanjem stereotipa. U jednom kutku dnevne sobe, nadomak balkona, nalazi se pravo malo zeleno carstvo s nekoliko vrsta biljka i cvijeća koje, priznao nam je Vlado, redovito zalijeva, pa mu se nikada nije dogodilo da nakon nekog vremena uhvati sam sebe kako gleda u uvenulog zelenog ljubimca zbunjeno se pitajući u čemu je pogriješio.

Kuhinja koja je rađena po mjeri kao i dobar dio ostatka stana ostavila nas je bez daha. Čista, blistava, sređena tip-top. Posudice s natpisima šećer, sol, kava poredane vojnički na polici, ništa prljavog posuđa koje čeka na pranje i pažljivo poslagan pribor za jelo moglo se objasniti samo na dva načina - ili se ovdje uopće ne kuha ili vlasnik sve odmah sprema na svoje mjesto?

- Ne kuham baš jer se zbog posla uglavnom hranim vani, ali bez obzira na to uvijek vraćam stvari na mjesto - rekao je Vlado.




Rješenje zagonetke

Ako je i nakon svega ovoga u nama postojalo zrnce sumnje kako se stereotipi na kraju pokažu istinitima, ulazak u spavaću sobu razbio je sve to.

Ružičasti zidovi, veliki ugradbeni ormar i mnoštvo detalja. Da se nalazimo u muškoj sobi ukazivao je samo LCD televizor pribijen uz zid s očitim razlogom da oči, kada se legne u krevet, padaju direktno na ekran.

I baš u trenutku kada smo se spremali čestitati vlasniku na trudu i ukusu, preduhitrio nas je...

- Sudjelovao sam jako malo u opremanju. Sve što vidite, uglavnom je izbor moje majke. Uselio sam se “na gotovo”, tako da mi je preostalo samo stan održavati čistim i popunjavati ga meni dragim stvarima - otkrio je Vlado.

Ipak je priča bila predobra da bi bila savršena...