Još za vrijeme studentskih dana brazilski arhitekti Alan Chu i Cristiano Kato zagovarali su teoriju da se luksuz ne postiže gradnjom raskošnih rezidencija u koje su uloženo milijuni eura, nego domišljatim, kreativnim i inovativnim rješenjima realiziranim na privlačnim lokacijama.

- Najlakše je dobiti pozamašni budžet i po špranci sagraditi objekt koji će se svidjeti bogatašima. Dovoljno je tek velik dio prostora rezervirati za bazen, saunu i fitness dvoranu, a ostatak pretvoriti u prostrane sobe opremljene skupim namještajem - rekli su u jednom intervjuu mladi arhitekti.

Slučajna šetnja

Prije nešto više od godinu dana, bezbrižno šećući otočićem smještenom na sjevernoj obali Săo Paula, dva prijatelja ugledala su nešto što im je, prema njihovom mišljenju, moglo poslužiti kako dobar početak konačnog dokazivanja čvrstih uvjerenja. Ispred njih nalazila se kamena kućica koja je na prvi pogled djelovala napušteno. No, kada su pokucali, vrata im je otvorio muškarac koji se nemalo iznenadio prijedlogom koji su mu u gotovo nekoliko sekundi izrecitirala dvojica arhitekata koje je tada prvi put u životu vidio. Alan Chu i Cristiano Kato oprezno su počeli nagovarati vlasnika Zé Mariju da im dopusti dom učiniti suvremenijim, obećavajući da pritom neće izgubiti ništa od autentičnog šarma.

- Što vi imate od toga - sumnjičavo je upitao Zé.

- Priliku da konačno dokažemo profesorima i kolegama da za gradnju lijepih objekata nisu potrebni milijuni - odgovorili su arhitekti, koji su iskrenošću potpuno razoružali vlasnika kućice od 40 četvornih metara u derutnom stanju. Iako i dalje skeptičan, napokon je pristao da mladi stručnjaci na njegovu domu eksperimentiraju sa svojim zamislima.


Modularna struktura

- Kućica se nalazi 100 metara od obale, a smještena je između dvije goleme stijene. Zidovi su joj od kamena, a krov od cigle. Što smo je više gledali, više smo otkrivali sav njezin šarm. Bilo je jasno da bi bio grijeh srušiti je te smo se zbog toga odlučili na nama najprihvatljivije rješenje, a to je kombinacija izvornog i modernog zdanja - ispričali su arhitekti koji su na kućicu stavili kompaktnu modularnu strukturu u obliku pravokutnika. Struktura je u potpunosti bijela jer se to, kažu arhitekti, najbolje uklapa u prekrasnu prirodu koja ju okružuje.

- Novonapravljena kuća tako je postala dvoetažna. Na katu je smještena spavaća soba iz koje se pruža impresivan pogled na kanal Săo Sebastiăo. U prizemlju su dnevni boravak, kuhinja i kupaonica - objasnili su Alan Chu i Cristiano Kato i dodali da apsolutno ništa od namještaja nije kupljeno. Vlasnik je, naime, zahtijevao da svaki komad napravi svojim rukama. Zbog toga su arhitekti čuvali ostatke materijala, posebice drva, koje su koristili tijekom gradnje strukture kutije pa je Zé Marija od toga napravio police, ormar, stol, stolice i krevet i tako uštedio dosta novca.

- Nismo se bunili kada je vlasnik rekao da ne želi ništa kupovati. Dapače, slažemo se da rukom rađen namještaj daje dušu cijeloj kući i čini je originalnom - otkrili su arhitekti i napomenuli da konstrukciju široku tri metra, a dugačku petara metara podupire s jedne strane postojeći zid stare kućice, a s druge strane zid koji je sagrađen od kamenja, karkaterističnog materijala lokalnih zdanja.

Netaknuta priroda

Konstrukcija se sastoji od tri dijela - prilaznog puta oko kojeg ide parkirališna rampa, dvorišta te prostora između kontejnera i stijene koji, pak, tvori dnevni boravak.

- Slika koju stvara čvrsta građevina u usporedbi s golemom stijenom nudi slučajnom posjetitelju neobičan osjećaj. U njegovu vidnom polju spajaju se netaknuta priroda s najsuvremenijim trendovima pa ima osjećaj kao da se nalazi na imaginarnoj granici prošlosti i budućnosti - rekli su arhitekti.

Nakon što su radovi bili gotovi, vlasnik Zé Maria, unatoč tome što su mještani s divljenjem gledali u njegov novi dom, nije prezadovoljan.

- Teško se naviknuti na novo. Ipak sam u staroj kući živio godinama, a njezin novi izgled čak me malo i plaši - iskreno je rekao Zé.