Iako se kineski i japanski stil razlikuju po nekim elementima, oba imaju zajedničku crtu – povezanost s prirodom. Čovjek i okoliš trebaju biti u harmoničnom odnosu, a to se najlakše postiže lakim i nepretrpanim prostorima. Boje nisu nimalo nametljive, paleta tonova obiluje svim inačicama smeđe, tako da se u jednom dalekoistočnom stanu ili kući najčešće pojavljuje bež boja u kombinaciji s tamnijim tonovima. Jedina iznimka je crvena, koja je dominantnija u Kini, iako se često, ali kroz detalje, pojavljuje i u Japanu.

(klik! na sliku za uvećani prikaz)

Japanci su svoj koncept stanovanja pojednostavili do krajnjih granica: sjedenje i spavanje na podu, na jastucima i takozvanim tatami strunjačama temelj je njihove svakodnevice. Svaka se zasićenost strogo izbjegava, tako da se u japanskom domu daje prednost lakim pregradnim zidovima od čvrstog rižinog papira, koji se po potrebi kliznim mehanizmom zatvaraju ili otvaraju.

Velika se pažnja pridaje rasvjeti, koja mora biti neizravna. To se najčešće postiže postavljanjem izvora svjetlosti iza nekog predmeta ili svjetiljkama od rižinog papira. S druge strane u kineskoj kulturi veliku popularnost imaju lampioni, koji se često pojavljuju u restoranima i bez kojih je svaka proslava nezamisliva.

(klik! na sliku za uvećani prikaz)

Što se tiče materijala, japanski stil uključuje obilje bambusa, rižinog papira, drvo te uporabu visokokvalitetne svile. U Kini se međutim često pojavljuje namještaj od rižinog drveta fine izrade te s filigranski nacrtanim motivima. Najčešće je u crvenkastoj i crnoj izvedbi sa zlatno ucrtanim ukrasima.

Zapadnjački minimalizam popriličnu inspiraciju vuče upravo iz tih stilova, s time da je prilagodba suvremenom načinu života imala bitan utjecaj na konačni izgled prostora. Niski elementi bez nogica pojavljuju se u kombinaciji s niskim stolićima za dnevni boravak, a boje i dalje poštuju tradiciju Dalekog istoka. Veliku popularnost imaju i svjetiljke od rižinog papira, koje se redovno pojavljuju u modernim trgovinama i krase naše domove.