Stan kojeg sam projektirao nalazi se u novoizgrađenoj zgradi u Zagrebu. Kao i velika većina novogradnje, imaju definirane prostorije, a nerijetko su i opremljeni sa ugradbenim elementima. Ni u ovom slučaju nije bilo nešto drugačije. Investitorica je zatražila usluge Studia ?estetikheretik? u trenutku kada se nije, u većoj mjeri moglo utjecati na neke detalje postavljene u prostor, međutim kroz neka dogovaranja, nagovaranja i pregovore, ipak smo uspjeli naći zajednički jezik sa vršiocima radova u zgradi.
Stan je površine 50 m2 sa balkonom od još 3,5 m2. Od prostorija se u njemu nalazi hodnik, spavaća soba, kupaonica te zajednička prostorija dnevnog boravka i blagovaonice sa velikom nišom u koju ulazi kuhinja. Pošto je sav prostor već od prije definiran, fokusirali smo se na to da se iz njega pokuša izvući maksimum s obzirom na želje i afinitete klijentice, ali i s obzirom na količinu investicije.
Nakon par sastanaka i debata, te nakon dobro izvedenog indeksa dizajna, klijentica se definitivno odlučila na jednu modernu, osvježavajuću, jednostavnu i elegantnu varijantu, ali sa malim pomakom prema mladenačkom i razigranom.
Definitivno je odlučeno da osnovna boja bude bijela, u kombinaciji sa antracit sivom u detaljima i prvoklasnim hrastovim parketom na podu u sjaju. Naravno, sam interijer bez ijedne boje bio bi presterilan tako da smo imali par kombinacija koje boje uskladiti. Klijentica je izabrala crveno-narančastu kombinaciju sa natruhama žute.
Dnevni boravak je izveden jednostavno, sa trosjedom na zidu i niskim elementom na suprotnom zidu. Zahtjev je bio da se ne trpa namještaj, s obzirom da je prostor relativno mali, a i time će se, u budućnosti, pokušati izbjeći gomilanje nepotrebnih stvari na njemu.
Tepih u dnevnom boravku je okrugao, kao i klub stolić kojeg sam postavio van centra kako bi i tim trikom pojačao dinamiku ovog spoja.
Blagovaonicu sam postavio na logično mjesto. Vodilja je bila da nije potrebno zauzimati previše mjesta u startu, ali da, ipak, postoji mogućnost da se, ponekad stolom može služiti i više osoba. Stol sam tako postavio uza zid, ali sa mogučnošću izvlačenja i postavljanja u sredinu prostorije.
Prilikom procesa dizajna, želio sam dobiti efekt vizualne razdvojenosti kuhinje i dnevnog boravka, ali ne na način da kombiniram boje, već da to ipak bude nešto subliminalnije. Igranjem sa detaljima i idejama na kraju sam se ipak vratio na, vjerojatno najjednostavniju moguću, a to je da se izvede obrnuti "L" oblik od gipskartonskih ploča uza zid i strop. Njega smo obojali u antracit sivu kako bi odgovarala nekim drugim elementima namještaja i detalja, a površinsku obradu smo izveli u sjaju i veoma glatku. Tako, na djelu gdje se "L" profil penje uza zid sad imamo površinu po kojoj se može pisati (i brisati) bijelim, srebrnim ili zlatnim flomasterom. Veoma dobar trik za one koji vole zaboravljati. Na strop smo stavili rasvjetna tijela koja osvjetljavaju blagovaonski dio, a imaju i mogućnost pomicanja da zahvaćaju i šire područje.
Hodnik je prostorija u koju ne dopire danje svijetlo, osim kroz mutno staklo dnevnog boravka. Ta je činjenica bila dovoljna da popratimo cijelu priču iz glavnog dijela stana. Naravno, isti materijali, iste površine koristio sam i ovdje. Prostorija hodnika je uska i duga, dakle pravokutnog oblika iz koje se ulazi u svaku od funkcionalnih zona (ostalih prostorija). Iako takvu dispoziciju prostora osobno smatram zastarjelom, morao sam joj prilagoditi svoje ideje. Ulazna prostorija je veoma interesantna jer, de facto, ona daje prvu sliku vašeg doma. I to bez obzira da li je netko u vašu kuću ušao prvi puta ili ste to vi, prvo što vidite je ulazni hodnik. Tako sam pokušao što više pojednostaviti priču i predefinirati ju na način da se ne dopušta da prostorija bude pretrpana. Ugradbeni ormar u niši, od poda do stropa fizički i po pravili nešto zatvara prostor, ali fronte u sjaju daju dubinu i na taj način hodnik izgleda puno veći. U drugom djelu hodnika, iz kojeg se ulazi i dnevni boravak i kupaonicu, već ima malo više svijetla, pa je tamo postavljena komoda i ogledalo za cijelu figuru. Sve stvari u hodniku odlažu se u elemente sa vratima kako bi na taj način izbjegli osjećaj natrpanosti i razbacanosti.
Spavaća je soba definirana već po dispoziciji, ali ono što sam mogao učiniti jest to da joj pokušam dati neki identitet, a ujedno i da ostanem dosljedan ostalim prostorijama.
Tako sam isprojektirao veliki krevet kojeg smo obukli u bijelu kožu i njega sam kombinirao sa materijalima i bojama koje smo koristili već prije.
Kao identitet sam uzeo tapete koje sam postavio samo na jedan, najduži zid i na njih sam dalje kombinirao ostale detalje: tepihe, posteljinu. Sve je na kraju ostalo u tonovima od roze do blago ljubičaste, a pošto je klijent bila žena, time nisam uopće pogriješio.
