 |
Još su stari Rimljani poznavali pozitivan učinak pare na tijelo i dušu. Antičke terme bile su raširene u svim glavnim rimskim gradovima, a nisu nedostajale ni u manjim sredinama.
Nešto kasnije parne kupelji raširile su se po arapskim zemljama, gdje se nazivaju hamam, što Europljani prevode kao parna ili turska kupelj.
 |
| Iran |
Hamam kombinira funkcionalnost i strukturalne elemente svojih predaka, rimskih termi i bizantinskih kupki, s tursko-muslimanskom tradicijom kupanja, ritualnog čišćenja i poštovanja prema vodi.
Arapi su prvotno gradili kupke po uzoru na grčko-rimske koje su susretali tijekom svojih pohoda na Aleksandriju, ali turska je kupelj napredovala po stilu i upotrebi.
 |
| Sirija |
Koliko se hamam od javnih kupališta uzdigao kao simbol otomanske kulture govori i veličanstvenost njihove izgradnje, poput onog u Istambulu, Çemberlitaş Hamam, koji je sagrađen 1584. godine. Tipična turska kupelj sastoji se od triju različitih prostorija, jedne u kojoj se tijelo zagrijava, druge u kojoj se izlaže još višoj temperaturi sıcaklık ili hararet) i treće za 'rashlađivanje' (soğukluk).
 |
| Dubai, UAE |
Turske su terme građene s odvojenim prostorijama za muškarce i žene kojima je prema Muhamedovim tumačenjima takvo druženje bilo isprva zabranjeno. Nakon reinterpretacije prorokovih riječi, žene su postale punopravni uživaoci blagotvornih kupelji.
Osim u svrhu relaksacije i čišćenja, u hamamima se nerijetko i slavilo, pa su predstavljale centar društvenog života.
 |
U Kairu, glavnom gradu Egipta, nekadašnje 'prijestolnice' hamama, preostalo je tek nekoliko njih što je fotoaparatom zabilježio Pascal Meunier i predstavio na izložbi The last baths of Cairo, koja je do 20. lipnja otvorena u Parizu.
Meunier, inače politolog po struci, udružio se s književnicom May Telmissany i novinarkom Eve Gandossi i u stvaranju knjige The Last Hammams of Cairo, koja je objavljena početkom ove godine.
