Postoji nešto posebno u domu Debi i Colina što budi asocijacije na more. Je li to prisustvo bjeline u kojoj su se smjestili tirkizni detalji ili je opuštena ladanjska atmosfera zaslužna za te dojmove, teško je otkriti. Još više iznenađuje činjenica da se njihov dom nalazi u Londonu i da je okružen obiteljskim kućama koje su uređene u sasvim drugačijem, urbanom stilu.

Brojni prijatelji koji im dolaze u goste u šali znaju reći kako će ponijeti i ručnik za plažu, pokazujući koliko ih kuća podsjeća na godišnji odmor uz obalu. No, ova vesela priča i nije imala tako bajkovit početak. Već spomenuti supružnici, danas ponosni vlasnici ove viktorijanske kuće, u samim počecima nisu imali sreće s kupnjom. Prvo su kod lokalnih agenata nekretnina ugledali kuću koja im se učinila idealnom te se bacili u pregovore oko kupnje.

U očekivanju odgovora od prodavatelja, slijedilo je veliko razočarenje - kuća je nažalost prodana drugim kupcima. Debi i Colin su bili toliko razočarani da su se uputili na trotjedni odmor u Keniju, gdje im se nalazi rodbina, kako bi preboljeli ovaj neugodni događaj. No, kako život uvijek ima neke svoje planove, prilikom povratka u London dočekao ih je e-mail da je kuća slobodna i spremna za prodaju. Tada oduševljenju i euforiji nije bilo kraja, čak niti upozorenja arhitekta da se kuća nalazi u lošem stanju nisu dopirala do ušiju zanesenih vlasnika.

“Dobili smo kuću o kojoj smo sanjali i nije nas bilo briga je li u lošem stanju, jesu li cijevi trule i je li krovište staro. Naš arhitekt se samo hvatao za glavu i zabrinuto klimao, ali povratka nije bilo: kupili smo kuću!” Tek tada je započela prava avantura. Kuća je trebala temeljitu obnovu, a vlasnici nisu bili u nekoj osobitoj financijskoj mogućnosti za sve te velike troškove.