Beringov prolaz kao tjesnac između najistočnije točke Azije i najzapadnijeg mjesta Amerike proteže se između Rusije i SAD-a i kao takav je idealan poligon za arhitektonska maštanja.

Još od završetka hladnog rata razmatra se povezivanje dviju svjetskih sila Beringovim prolazom, ali zbog iznimne političke, geološke i financijske zahtjevnosti projekta nikada niti jedna vlada nije dovela temu na dnevni red.

Road to Peace from ArchDaily on Vimeo.


Nevezano uz vladajuće strukture, natječaj Bering Strait Project pozvao je sve kompetentne vizionare, podjednako studente i profeionalce, da predlože svoje viđenje prolaza koji je nekad prekrivalo kopno, dok danas dva kontinenta razdvaja 85 kilometara i dubina mora do 50 metara.

Zadatak je bio dizajn 'poveznice', bilo mosta ili tunela, koja će približiti Rusiju i SAD i stvoriti svojevrsnu autocestu koja povezuje Aziju, Afriku i Europu sa Sjevernom i Južnom Amerikom.

Nagrađeni arhipelag studija Taller 301


Prvu nagradu natječaja, 55.000 dolara, osvojili su kolumbijski arhitekti Taller 301 koji su se pozabavili Diomedovim otocima u prolazu, a koji označavaju datumsku granicu što dijeli zone UTC+12 i UTC-12. Petero arhitekata zamislilo je na tom prostoru most koji prolazi kroz umjetni arhipelag.

Zidovi s perforacijama

Na nešto izazovniju realizaciju koju bismo lako zamislili u znanstvenofantastičnom filmu, odvažio se drugoplasirani pariški studio OFF Architecture, postavivši između dviju zemalja tunel za provođenje slobodnog vremena i edukaciju. Paralelni zidovi potporne stukture čine hodnik širine 10 metara koji "omogućava posjetiteljima i stanovnicima da prijeđu Prolaz pješice kao što su to činile stare civilizacije."


Projektanti su zamislili zidove strukture kao prozor u podmorski svijet, budući da je zbog relativno plitkog područja ovaj tunel moguće fiksirati na morskom dnu. Osim turističkog i prometnog aspekta, zamišljen je i onaj znanstveni, pa bi se realizacijom tunela moglo pristupiti i proučavanju stanovnika oceana i njegove dinamike koja bi se mogla iskorištavati kao energetski resurs. Brži protok vode pogodovao bi izgradnji turbina koje bi napajale okolna naselja i infrastrukturu.
Energetski potencijal prolaza



Na samom 'krovu' tunela, na površini, plutale bi modularne kocke metalne površine, dimenzija 10x10 metara, koje bi se 'fiksirale' kada bi se površina mora počela zamrzavati i tako umjetnički interpretirala dugogodišnju političku i klimatsku nestabilnost zone.

Usto, predložena je turistička gradnja i naseljavanje uz 400 metara visok otok koji bi zbog svoje geološke specifičnosti stanovnicima omogućio korištenje prirodnih resursa i inicirao nov način života.