Ovu neobičnu ideju u praksu je početkom 20. veka uveo nemački pastor Sebastian Kneipp koji je lečio sugradjane Bavarce praktikovanjem hodanja i vežbi bosim stopalima po travi i drugim podlogama. Ovaj metod je naišao na odličan prijem u Nemačkoj i Austriji gde su u poslednjih 100 godina otvoreni brojni “Barfuss Parks” i još veći “Kneipp Spas”. Nemački zdravstveni centri preporučuju Kneipp-ove metode lečenja i tretmana i kao vid preveniranja bolesti i podizanja imunološkog sistema. Mnogi uočavaju vezu ovih tretmana sa refleksologijom.

 

Ideja je da je stopalima potreban aktivan trening kako bi se razvile važne funkcije – pre svega podizanje i uspravljanje tela, tj. uspravno držanje. Celo telo zavisi od fleksibilnosti i mišićne snage stopala. Zbog toga je neophodna redovna vežba. Takodje, “barefoot” pruža super zabavu za celu porodicu, a hodanje bosim stopalima pruža i naročita senzorna iskustva, doživljaj dodira i spajanja sa prirodom, razvija se i sklad i izbalansiranost telesnih pokreta. Najbolji primer za to je boravak na moru, gde prvih dana bauljamo, nezgrapno se teturamo jer nas svaki kamičak bode i nepodnošljivo žulja. Vremenom naš hod po obali je sve sigurniji, koraci su harmoničniji, a neravnine pod nogama više i ne osećamo. Pored dobrog osećaja, skladnog hoda i držanja, “barefoot” stimuliše kardiovaskularni sistem, reguliše krvni pritisak i poboljšava cirkulaciju.


 

Vremenom su parkovi za bosonoge nadogradjeni pa se posetiocima pruža izazov hodanja po oborenim balvanima i oblucima rečnih brzaka. Takodje, bosonogima su na raspolaganju i brojne zanimljive igre i aktivnosti koje uveseljavaju sve prisutne, što je jedan od razloga zbog koga su “Barfuss parks” postal prava turistička atrakcija.


 

Neke od igara, koje polaze od pitanja “Koliko šaka imamo? I odgovora: 4 – Dve na rukama i dve na nogama”, su prenos štapa medju nožnim prstima do zadatog mesta i predavanje drugome bez upotrebe ruku, ili hvatanje sitnih predmeta (kamenčića, šišarki, oraha) i stavljanje u otvor kutije, ili prenošenje mekih prstenova od kanapa skačući na jednoj nozi do štapa na koji se obruč navlači, vezivanje čvorova nožnim prstima, slikanje i ispisivanje imena pomoću četkice zadenute izmedju nožnih prstiju…

Gacanje bosim nogama po pesku, travi ili blatu omogućava izuzetna senzorna iskustva. U prilici smo da, poput živoinja, otkrivamo teksturu i kvalitet podloge kao i da uživamo u toplom, hladnom, vlažnom, klizavom, relaksirajući se i oslobadjajući od akumuliranog stresa. Hodanje bez obuće je potpuno bešumno, pa i to pruža fenomenalan osećaj konekcije sa prirodom. Tako postajemo svesni okruženja, skidamo okove civilizacije (stroga pravila odevanja, konformizam, stid i blamovi, neudobnost i nelagoda, trpljenje zbog viših ciljeva). Za ovu vrstu iskustva je potrebna doza hrabrosti i avanturizma, sve podseća na neku vrstu soft “nude” doživljaja koja na najdirektniji način pruža osećaj slobode, rasterećenosti, samopouzdanja i opuštenosti.

Osim u Nemačkoj i Austriji, parkovi za bosonoge postoje i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Holandiji, Švajcarskoj, Velikoj Britaniji, Australiji…  Kod nas ovih parkova još nema, a hodati bosim nogama možemo po javnim, gradskim izletištima mada za to treba biti posebno oprezan jer su neodgovorni posetioci skoro sigurno za sobom ostavili prazne staklene flaše, metalne čepove od flaša, palidrvca ili čačkalice, što može povrediti nežnu kožu stopala. Ali to ne znači da se treba lišiti ovog zabavnog i korisnog iskustva. Idealno je u svom vrtu napraviti “Barfuss Park”. Pretpostavka je da većina bašta ima travnatu površinu, malčirane delove bašte, drvene ili kamene staze. Oni koji nemaju svoju baštu mogu se izuti i kod rodjaka ili prijatelja koje, da se ne bi šokirali I sablaznili nedoličnim ponašanjem izazvanim iznenadnim nastupom ludila, treba prethodno upoznati sa Kneipp-ovom metodom očuvanja dobrog zdravlja. A kad se jednom izujete, biće kao da ste skinuli teško breme sa ledja, a smehu i dobrom raspoloženju nikad kraja.

Poslušajte moto parkova za bosonoge: Zabavite se i hodajte bosi!