Ime joj je nastalo od dve kineseke reči kam kvat, što znači zlatna pomorandža. Gaji se zbog ukusnog ploda, sjajnih kožastih listova i prelepih cvetova kojima se okiti tokom leta.
U saksiji može da poraste od 2,5 do 3 m visine. U našim krajevima gaji se kao sobna biljka, koju obavezno tokom proleća i leta možete izneti na terasu, ili u baštu, jer se oprašuje pomoću vetra. Fortunela traži dosta svetlosti, ali je tokom leta treba zaštiti od direktnog sunca. Optimalna letnja temperatura za gajenje kreće se od 27 do 35 stepeni. U zimskom periodu temperatura ne bi trebalo da bude niža od 10 do 15 stepeni. Na nižim temperaturama dolazi do opadanja lišća i izumiranja grančica. Od proleća do kraja leta zaliva se obilno, dva-tri puta nedeljno, a tokom zime oskudnije. Ako je vazduh suv, obavezno je orošavajte (i leti i zimi). Za orošavanje koristite odstajalu vodu.
Fortunela se orezuje po potrebi. Orezivanjem se uklanjaju kržljave i suve grančice, a ukoliko previše poraste potrebno je drastičnije orezati. Dok je biljka mala presađujemo je u saksiju veću dva broja.
A kada preraste postojeću presađujemo u dovoljno veliku saksiju. Svake godine menjamo površinski sloj zemlje. Prihranjuje se preko lista (od proleća i leta na 30 dana) i đubrivom za citruse prema uputstvu.
Plodovi fortunele su ovalni, veličine šljive, narandžastocrvene boje. Stižu krajem novembra i u decembru. Kora dobija sladak ukus ukoliko na drvetu ostane još mesec dana. Jedu se zajedno sa korom i semenkama. Kora je slatkastog ukusa, a meso kiselkasto-gorkog. Postoje i sorte zelenkaste kore čiji ukus podseća na limun. Treba da prođe pet godina da bi stablo donelo oko 30 kg ploda. Ubrani plodovi čuvaju se u plastičnoj vrećici u frižideru i ostaju sveži dve nedelje. Plod fortunele se jede sirov, ili kuvan u kompotima i mermeladama.
Plodovi fortunele bogati su vlaknima, vitaminima A i C, kalcijumom i gvožđem. Odlična je za jačanje imuniteta i snižavanje šećera, jer sadrži enzime kojih nema ni u jednoj drugoj biljci. Kažu da jedan plod zadovoljava dnevnu potrebu za vitaminima i mineralima.
Mala limeta, limekvat (Citrus aurantifolia) je neobičan citrus sa sitnijim listovima niže i prozračne krošnje, visine oko 1 m. Cvetovi su mirisni i sitniji nego kod ostalih citrusa, ali pristižu u talasima (cveta više puta tokom godine). To znači da imamo istovremeno više generacija plodova i cvetova na krošnji. Prvi plodovi su jajolikog oblika, veličine manjeg oraha i dozrevaju u ranu jesen.
Velika limeta (Citrus limetta) ima bujnu krošnju i velike listove. Visine je oko 2 m. Cveta dva puta u toku godine posle čega se formiraju zaobljeni plodovi. Njeni listovi imaju intenzivnu aromu zbog čega se koriste u kulinarstvu, za čorbe i druga jela.
Mini-smokva u saksiji - Najnovija sorta smokve namenjena je svima koji nemaju dovoljno veliko dvorište u kojem bi gajili drveće. Reč je o patuljastom varijetetu pod imenom Petite Negra (Ficus carica) koji se lako uzgaja kao sobna biljka i u hladnijim klimatskim zonama. Sposobna je da se samooprašuje zbog čega iz godine u godinu rađa jestive plodove. Kao ostale sobne biljke u saksijama zahteva svetlo i sunčano mesto, na primer na prozorskom simsu. Čak će i listovi ostati zeleni tokom zime kada se gaji na ovaj način. Naročito će joj prijati ako se u proleće iznese na terasu, a onda s jeseni opet selidba do sobe.