Minđušica



Postoje varijeteti koji mogu prezimiti u bašti jer su veoma otporni na hladnoću. Minđušica ne zahteva preteranu negu, raste kao žbun visine od 1,5 do 2,5 m. Cvet, koji je u obliku zvona, najčešće je pink, purpurne, crvene, bele ili u boji lavande. Cveta od početka leta do prvih mrazeva.
Svetlost - Odgovaraju im polusenovita staništa, mesta koja su izložena jutarnjem suncu i zaštićena od hladnih vetrova i niskih temperatura.
Sadnja - Optimalno vreme za sadnju fuksija je od kraja maja do sredine juna. Sadi se u dobro dreniranu zemlju, slabokisele ili neutralne reakcije, a najbolja je mešavina baštenske zemlje i zemlje za cveće.
Zalivanje - U periodu rasta minđušice treba obilno zalivati, naročito tokom leta. Busen nikako ne bi trebalo sasvim da se isuši, ali ne sme biti izložen ni velikoj vlazi. Tokom toplih dana fuksijama će prijati orošavanje ne samo njene krošnje nego i okolnog zelenila. Ukoliko je fuksiji pretoplo listovi će se opustiti. Od početka septembra treba postepeno smanjivati zalivanje.
Prihranjivanje - Preporučuje se prihranjivanje visokoazotnim đubrivima na proleće, a od aprila, da bi se pospešio razvoj lišća, dodaje se i osmokotno đubrivo za cvetanje.
Zimska zaštita - Kada posle prvog mraza otpadne lišće, korenov vrat minđušice prekrijte malčom i suvim lišćem, do 20 cm visine. Zaštitni sloj uklonite tek kada prođe opasnost od mrazeva.
Orezivanje - Kada prođe opasnost od mrazeva, uklonite zaštitni sloj i fuksiju orežite do 1/3 njene visine.
Razmnožavanje - Posle prolećnog orezivanja reznice možemo koristiti za razmnožavanje. Reznice se mogu ožiliti u vodi ili u rastresitom supstratu. Po puštanju korenčića, reznice zasaditi u saksiju (u mešavinu koja se sastoji od dva dela gline i jednog dela krupnog peska i treseta ili baštenske zemlje). Mladi izdanci minđušice cvetaju iste godine. Kod mladih biljaka otkidaju se izrasli vrhovi radi dobijanja grmastog oblika.
Postoji 50 varijeteta fuksija, a za naše klimatsko područje preporučujemo Fuchsia magellanica Riccartoni, koja ima skarletno crveni cvet sa tamnim venčićem. Može dostići visinu do 2 m i podneti temperaturu od –15 stepeni.

KAKO SE GAJI BOROVNICA?
Borovnica je žbunasta boljka, visine do 50 cm. Listovi su jajasti, na vrhu zašiljeni. Plod je bobica plavocrvene boje i nakiselog ukusa, koji sazreva od jula do septembra. Odgovaraju joj umereno topla i vlažna područja, sa vegetacionim periodom od 160 dana. Uspeva na visini od 300 do 800 m, a na južnim lokalitetima i na 1.000 m. Najviše joj prijaju svetle pozicije, sever ili severozapad. Traži lako, dobro drenirano i aerisano kiselo zemljište koje treba da bude bogato humusom, jer on štiti naglu promenu pe-ha vrednosti (odgovara joj pe-ha od 4,2 do 4,8). Zemljište održavati umereno vlažnim, a nedostatak vlage nadoknadite dodatnim zalivanjem. Manjak vlage u zemljištu manifestuje se crvenilom lista, sušenjem mladara, pa čak i čitave biljke. Višak vode u zoni korena može dovesti do stvaranja jedinjenja toksičnih za biljku i povoljnih uslova za razvoj gljivičnih bolesti, izazivača truljenja korena i izdanaka borovnice.
Maksimalna temperatura koju borovnica podnosi je 30 stepeni. Pozni prolećni mrazevi mogu oštetiti cvet borovnice. Da bi borovnica obrazovala cvet treba da bude od 650 do 850 časova na temperaturi od 7,2 stepena. U zavisnosti od sorte i temperature, borovnica sazreva od 50 do 90 dana.