Izreka da su „sve gljive jestive – ali neke samo jednom”, dobro je upozorenje zašto treba biti oprezan prilikom berbe „šumskog mesa”. Nemojte se zavaravati činjenicom da je od nekoliko hiljada vrsta samo nekoliko desetina otrovno. Dobro upoznajte pečurke koje želite da berete (mada su, istini za volju, i oni koji su se otrovali gljivama, tvrdili da ih dobro poznaju).

– Ovogodišnja pomama za gljivama je posledica izuzetno rodnog leta. Česte kiše pogodovale su pojavi brojnih vrsta gljiva, a među njima, svakako, i otrovnih poput zelene pupavke (Amanita phalloides), koja je najodgovornija za trovanje sa smrtnim ishodom. Na plodno gljivarsko tle ustremila se ljudska površnost, nepromišljenost i alavost – ističe Ibrahim Hadžić, gljivar, jedan od aktivnih članova Mikološkog društva Srbije, pisac nekoliko vodiča za sakupljanje samoniklih gljiva.

U sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud

– Saznanje da je veliki broj građana otrovan gljivama treba shvatiti kao opomenu i optužbu na račun svih nas koji u poslednje dve decenije u Srbiji popularišemo branje šumskih gljiva i upozoravamo, ali stvar ide mimo naše kontrole. Pitam se čemu brojne izložbe i predavanja Mikološkog društva Srbije, Asocijacije gljivara Beograda, kao i raznih gljivarskih društava širom Srbije. Sve to je bilo usmereno na ukazivanje na razlike između jestivih i otrovnih vrsta gljiva! – kaže Hadžić.

Naš sagovornik smatra da bi, s obzirom na to da se najveći broj letošnjih trovanja dogodio u valjevskom kraju, trebalo da stane u odbranu i istakne ozbiljan rad Gljivarskog društva Valjeva, koje je poslednjih petnaestak godina mnogo činilo na obrazovanju lokalnog stanovništva.

– Nažalost, to kao da je bilo kontraproduktivno: što više izložbi, predavanja, štampanih publikacija, davanja upozorenja, to, čini se, više i lakše posežemo za otrovnim vrstama gljiva – ističe Ibrahim Hadžić.

Na pitanje šta dalje činiti, on ima samo jedan odgovor: biti oprezan kada su samonikle gljive u pitanju, jer se razlike između jestivih i otrovnih kriju u detaljima. A saznanje o tim detaljima ne stiče se na površan način i preko noći. To je vrlo složen proces učenja. Neophodno je uz pomoć stručne literature izučiti osobene znake svake vrste koju želimo da beremo, pa tek onda krenuti u berbu.