Jutarnja kava, piće u popodnevnim satima, večernji izlazak... Kafići su postali dio svakodnevnice, mjesto opuštanja i druženja s prijateljima. Drveni šank i tri stola s neudobnim stolicama većini gostiju, čini se, više nisu dovoljni i sada žele trenutke opuštanja provesti u ugodnom i lijepo uređenom ambijentu.

Ugostitelji su to prepoznali pa se u posljednje vrijeme u strogom centru Zagreba otvorilo nekoliko vrhunski uređenih caffe barova čiji interijer potpisuju priznati arhitekti.

S obzirom na to da je ljeto gotovo i da će terase uskoro biti “spremljene” do sljedećeg ljeta, kvalitetno uređen interijer i opuštajuća atmosfera mogli bi biti ključni za opstanak u tmurnim zimskim danima.

Tri nova u jednoj ulici

Preradovićeva ulica postala je pravi izlog lijepo uređenih kafića čiji interijeri jednostavno ostavljaju bez daha - Cassa del cafe, Toxic, 1st Coffee. U samoj blizini smjestili su se Lemon (Teslina) i dva Floresa (u Petrićevoj te Dežmanovu prolazu). Izbor mjesta na kojima se u vrhunskom interijeru može popiti dobra kava napokon je dostojan velegrada i metropole.

Vlasnici ovih lokala u uređenje su uložili velike svote, iznosi premašuju i milijun kuna, a svi redom smatraju da je to dobra investicija i da ljudi prepoznaju kada se netko potrudi oko interijera. Vlasnik Casse del caffe u interijer je uložio oko milijun kuna, a svoje je želje usuglasio s arhitektom Martinom Pohlom, koji je od malog prostora, samo 40-ak kvadrata, napravio lokal koji odiše luksuzom, smirenošću i elegancijom.

Namještaj P. Urquiole


- Kako bi interijer dobio na eleganciji, odabrane su smeđa i zlatna boja, namještaj Moroso u koži boje čokolade dizajnerice Patricie Urquiole, a cijeli je prostor odjeven u pločice Rex teksture kože i brončana ogledala. Sve to postići u 40 četvornih metara bilo je popriličan izazov - ispričao je Pohl, koji je uredio i interijer Hemingwaya. On smatra da Zagreb ima lokale koji ni najmanje ne zaostaju za svjetskim metropolama.

- Kafići su u današnje doba potrošna roba. To su mjesta koja imaju svoj rok trajanja. Stoga je normalno da se u njih i ulaže - zaključuje arhitekt.

Prekoputa Casi del cafe smjestio se Toxic bar, danas atraktivan prostor na tri etaže u kojem prevladavaju zlatnožuta i crna boja. No, nije uvijek tako izgledao.

Lokal je i prije bio ugostiterljski objekt, ali nije dobro poslovao zbog objektivnih prostornih ograničenja. Novi je vlasnik stoga zatražio pomoć stručnjaka, tvrtke Arhitektura Lozica, čiji su arhitekti maksimalno iskoristili prostor i udahnuli mu duh i eleganciju. Za nov osvježavajući izgled lokala bilo je potrebno izdvojiti između 50 i 60 tisuća eura.

- Zadatak mi je bio da iz prilično nepovoljnog prostora na tri etaže, uskog i dugačkog, gdje nismo smjeli spuštati strop za provođenje instalacija jer za to nije bilo dovoljno visine, napravimo kafić, odnosno prostor za provođenje slobodnog vremena u kojem će se ljudi dobro osjećati.

Zaključio sam da je osnovni uvjet oživljavanja lokala pronalazak dobrog mjesta za šank. Procijenio sam da u tako uskom lokalu ne može biti šank za kojim će ljudi stajati i sjediti jer za to nema mjesta, nego da je dovoljan samo šank za izdavanje pića. Smjestio sam ga u dnu prizemlja kako bi bio na mjestu s kojeg se sve katove i terasu može ravnopravno posluživati.

Ograničenje u spuštanju stropova me je natjeralo da sve instalacije smjestim u zidove, čime se stvorila mogućnost za dekorativni detalj niša s bocama i RGB rasvjetom koja je glavni element atraktivnosti lokala. Zlatnožuta boja je izabrana radi svoje energije, a crna kao nastavak na ovu prethodnu - opisuje uređenje arhitekt Ante Lozica, koji objašnjava da arhitektura ima puno važniju ulogu od isključivo dekorativne.

Carstvo kave


Nekoliko koraka dalje, nakon križanja s Teslinom, proljetos je otvoren 1st coffee, kafić koji je u potpunosti posvećen hedonističkom uživanju u kavi. Ponudu od čak osam vrsta kava iz raznih dijelova svijeta prati minimalistički uređen interijer koji su vlasnici sami osmislili, a većinu materijala i namještaja kupili su u Italiji.

- Kafić u prizemlju ima oko 33 m2, a s prostorom na galeriji penje se na 70-ak četvornih metara. Odabrali smo bijelu boju jer smo htjeli istaknuti čistoću prostora - kaže Saša, jedan od vlasnika. U interijer je uklopljen i originalan inventar, od bijelih dizajnerskih stolica do aparata i mlinaca za kavu.

- Danas nije dovoljno skrpati lokal, uložiti minimalan iznos i očekivati da ćeš zaraditi. U lokalu se ljudi trebaju osjećati ugodno, stoga i imamo klijentelu koja to prepoznaje i dolazi ovamo uživati - objašnjava.

Kafić Lemon, koji je ljetos otvoren na mjestu nekadašnjeg Hard Rock caffea u Gajevoj ulici, također je jedan od onih koji se pripremio za zimu i tmurnije dane, kada će gosti njihovu ljetnu terasu u atriju Arheološkog muzeja radije zamijeniti toplijim unutrašnjim prostorom. Upravo iz tog razloga Lemon je povećao svoje kapacitete te ovih dana otvorio klupski prostor u podrumu, koji je zamišljen kao noćni klub, a interijer i gornjeg i donjeg prostora uređivao je poznati arhitektonski dvojac Ćurković i Zidarić, odnosno studio Dva arhitekta.

Industrijski izgled

- Klub je puno alternativnije uređen od kafića i njime dominira crna boja koja sve prožima, zidove, podove, kompletni namještaj, a tu su i crne kožnate stolice. Industrijski izgled postignut je i upotrebom metalnih pocinčanih ploča od čelika kakvim su presvučeni šank, DJ-pult, vrata te mnogi drugi detalji - ispričao je T. Ćurković.

Što se tiče gornjeg prostora caffea i bara, čim uđete u njega zapljusnu vas elegancija i jednostavnost prostora kojim dominiraju tamnosmeđi tonovi prirodnog drva, diskretna indirektna rasvjeta kao i trodijelna slika Dinka Domačinovića koja se proteže po cijeloj dužini zida. Sav stajaći i mobilni namještaj također je u tamnosmeđem tonu, a velik dio mobilijara studio Dva arhitekta dizajnirao je isključivo za ovaj prostor. 

U zapuštenom i zapostavljenom Dežmanovu prolazu smjestio se Flores, rijetka svjetla točka inače tmurnog pasaža. Osim malog kafića uz parfumeriju, nedavno je otvoren i kafić u Petrićevoj, na kojem se odmah vidi da je drukčiji - ništa nije sponzorirano. Suncobrani ne nose nazive nekog uvoznog piva, šalice ne reklamiraju proizvođače kave, a lijepe dizajnerske čaše nisu prekrivene imenima proizvođača sokova.

Bez sponzorskih čaša

Vlasnici ističu da im je upravo to bila želja, ne uložiti samo u interijer nego i u cjelokupni dojam kako bi posjetiteljima svaka kava bila poseban i ugodan doživljaj. - Nije dovoljno postaviti šank da bi se prostor pretvorio u kafić. To je fuzija svega, treba uložiti u interijer, edukaciju odoblja, inventar...

Često vlasnici, ako i ulože u interijer, nedovoljno pozornosti pridaju detaljima kao što su čaše, šalice, suncobrani...

O interijerima premalo promišlja i u njih se premalo ulaže - smatra vlasnik Floresa. Interijer kafića uz trgovinu i same trgovine radio je poznati arhitekt Nikola Filipović, ovogodišnji dobitnik nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u arhitekturi, a kafić u Petrićevoj supotpisuje i njegov učenik Zoran Leko.

- Željeli smo napraviti nešto što nije standardno, nešto posebno, a sreća je što sam imao otvorene ruke i da je vlasnica jasno znala što želi, a ujedno je prihvaćala moje prijedloge. Od materijala smo koristili kokosov pod, koji daje zanimljiv dojam kafiću, a ostatak je od kamena.

Jedinstven materijal je i radika, furnir od korijena različitog drveta, a mi smo odabrali topolu. Umjesto velikih, visećih lustera odabrao sam spuštena stropna svjetla s puno malih svjetiljki - opisao je Filipović. 

Dežmanov prolaz uskoro će dobiti još jedan reprezenatativan prostor jer se obnavlja nekad slavni Velvet. Uređuje ga akademski slikar i dizajner cvijeća Saša Šekoranja, koji uz Velvet otvara i galeriju. - Velvet će zadržati staro ime, a i u uređenju sam pokušao zadržati što je moguće više stvari koje su tada bile.

Uz kafić će biti vezan galerijski prostor u kojem će se održavati razne izložbe - kaže Šekoranja. Još jedna zanimljivost bit će 200 okvira za crteže na kojima će slikar bilježiti razne trenutke u povijesti kafića.