POVIJEST LOFTOVA
Krajem 19. i početkom prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama nastao je bum industrijskih zgrada i postrojenja. To je, naravno bila posljedica globalnog razvoja industrije. Nizale su se tvornice i radničke hale, veoma progresivno, a šlag na tortu (pogotovo metalnoj i vojnoj industriji) dao je i sam Gavrilo Princip ubivši Franju Ferdinanda u Sarajevu (ironično, baš u gradu iz kojeg pišem ovaj članak).
Ratnu i postratnu industrijsku utopiju 20.-ih godina prošlog stoljeća prekida pad Wall streeta 1929. godine. Slijedeće desetljeće je, sa gospodarskog, industrijskog, ekonomskog opčenito stajališta bila najniža točka u povijest SAD-a. A da stvar bude još i gora, priroda se pobrinula da veliki dio središnjeg SAD-a pogodi jedna od najgorih prirodnih katastrofa – Dustbowl (Pješčana oluja) koja je trajala gotovo čitavo desetljeće. 40. ih godina stanje se malo popravilo vezano za II. Svjetski rat, ali nije nikada zaživjelo kao prije.
To nas dovodi natrag do glavne linije i glavne teme – loftovi, međutim smatrao sam da moram napomenuti ove činjenice kako bi vidjeli do kuda seže problematika, pa čak i sam koncept života u loftovima. Naravno, u današnje vrijeme to se promijenilo, ali idemo dio po dio, pokušati ću obuhvatiti sve bitnije činjenice i uklopiti ih, koliko mi to dopuštaju mogućnosti.
Prava povijest loftova počinje 50.-ih godina prošlog stoljeća u New Yorku, točnije u kvartu SoHo, na Manhattanu. Već prije spominjani, stari industrijski objekti sada zjape prazni, uništeni, ruinirani i neiskorišteni. Paralelno sa time, javlja se subkulturni pokret – hippiji, koji, već u svojim počecima nailazi na ogromnu zainteresiranost mladih amerikanaca, a sukladno time, ali i sukladno svojim stavovima i načinu života i na svoje potrebe. Veliki, otvoreni prostori za mlade umjetnike, slikare, kipare, glazbenike, glumce, performere bili su idealno mjesto gdje su oni mogli obitavati, izražavati se, ali i živjeti. Logično je, dakle da su sami uselili u loftove industrijskih zgrada i, ilegalno tamo živjeli i djelovali. SoHo je, u to vrijeme postao umjetnička meka, a i dan danas se taj kvart povezuje sa umjetnošću i umjetnicima, iako se to, donekle promijenilo.
Kako su prvi stanari loftova bili siromašni umjetnici, tako se i sam koncept života u loftovima izgradio prema njihovim mogućnostima. Nisu si mogli priuštiti pregradne zidove, ali nisu to ni htjeli; u ono vrijeme nije bilo toliko potrebe za privatnosti. Otvoreni umovi i otvoreni životi su vladali tim interijerima. Nisu ni puno pažnje posvećivali elementima interijera kao što su zidovi ili podovi. Naprotiv, o tome nisu uopče razmišljali. I baš na taj način, stvorili su identitet koji će kasnije biti usvojen i proučavan, kopiran, pa čak i veličan.
Minimalističko uređenje, u stvari bolje reći utilitarističko s obzirom da je večina elemenata bila isključivo produkt potrebe, dakle funkcija kao primarni element stvara pravu sliku prvobitnih loftova. Njihovi glavni elementi interijera su zidovi od kamena ili cigle, betonskih blokova, neobrađene plohe i kao najosnovniji element velike staklene površine koje su propuštale enormno puno svijetla. Logično, loftovi su nicali u svakom gradu u kojem je bila prisutna industrija. New York, Chicago, Detroit, Pittsburg, Cleveland, sve su to gradovi u kojima su loftovi bili i više nego prisutni.
LOFTOVI U EUROPI
Kao što je pravi dom loftova u svijetu New York, u Europi prvi grad koji je popratio taj trend (iako trend nije prikladna riječ budući da ima konotaciju nečeg pomodnog i populističkog) bio je Berlin. Također nakon II. Svjetskog rata, Njemačka je naišla na svoje probleme vezane uz industriju i gospodarstvo i u samom procesu izdizanja iz pepela, desila se identična situacija kao i kod mladih amerikanaca. Iako nekoliko godina poslije, veoma slične (ako ne i identične) priče su se stvarale i u Berlinu.
U Londonu, pak je bila nešto drugačija priča. London, de facto ni nema povijest loftova. Barem ne toliko zanimljivu i autentičnu. Londonska priča o loftovima počinje dosta kasno, tek u 80.-im godinama prošlog stoljeća. I to ne na isti način, već sa komercijalnom pozadinom. Prvi Londonski loftovi izrađeni su isključivo za prodaju i uređeni su u kombinaciji autentičnog loftovskog stila (mogli bismo reči ?industrial? stila i modernih elemenata ondašnjeg vremena). U ostalim gradovima Europe loftovska kultura nije ni postojala, a ukoliko i jest, bila je marginalizirana i o tome je uistino teško naći neke šire podatke.
Kako se život u takvim interijerima uklapa u današnje vrijeme?
Budući da je loft (a kako sam već i objasnio) otvoreni stambeni prostor, većini od vas je vjerojatno nezamisliv takav princip života, međutim za one koji ne robuju navikama i ustaljenim životnim procesima, te za one kojima životna energija i životni stil dopuštaju takav ˝luksuz˝, loftovski način života je, u najmanju ruku dobrodošao i, de facto jedan od svijetlijih točaka u spektru elemenata koji stvaraju život. Nemojte misliti da pretjerujem ili demagogiziram. To je zaista tako.
U današnje vrijeme prodaju i kupuju se stanovi koje bi mogli nazvati ˝kutijama˝. Investitori i prodavatelji pokušavaju u što manje kvadrata utrpati što veći broj prostorija kako bi kupcima podvalili priču. Tako ćete, u većoj mjeri, na tržištu naići na stanove koji zadovoljavaju sve tehničke uvjete i slažu se sa minimalnim vrijednostima u standardu. To je praksa već desetljećima unatrag, a, kako se čini, biti će i još stoljećima. No, ako je nešto praksa, to ne znači da je to i najbolje za sve. Ako je netko od vas ikad boravio u loftu (ili u bilo kakvom stambenom prostoru otvorenog tipa) uvjeren sam da sada sa osmjehom čita ove riječi jer točno zna o čemu pričam. Svi drugi su, nažalost uskračeni za jedan interesantan doživljaj. Kako sam naveo u prijašnjem članku, jedan od najvažnijih elemenata lofta su ogromne površine otvora koje propuštaju velike količine danjeg svijetla u interijer. Naravno, površina tih otvora mora biti usklađena sa površinom samog interijera. No, da ne mislite da je loft nužno interijer od 200 m2 i visine 5 metara, kako bi se to po definiciji (ili u povijesti) moglo zaključiti, loft može biti i puno manji i niži interijer. U stvari, loft je, na neki način, stil života. Po nekoj teoriji, loft je idealan stambeni interijer za osobe umjetničkog duha, samce ili pak mlade parove, ljude sa otvorenim pogledima na svijet, ljude koji stambeni prostor ne gledaju kao na nužno zlo i ne uzimaju ih zdravo za gotovo te sve ljude koji imaju svijest da je stambeni prostor jedan od najvažnijih čimbenika, općenito, u životu svake osobe. Dobro izveden interijer lofta pojačat će mu efekt.
Pravila vrijede isto kao i kod normalnih, standardnih interijera – nije preporučljivo natrpavati prostor nepotrebnim elementima, ostati utilitaran ili ako baš hočete – funkcionalan. Ponekad to može izgledati dovoljno blizu minimalizma, ali nikako taj interijer nije hladan. Utilitarizam NIJE hladan! Naglašavam ovo jer u praksi nailazim i čujem svakakve ideje, izmišljotine i nebuloze. Slažem se sa činjenicom da on može biti hladan, ali, na kraju krajeva, kao i sve drugo. Da se vratim na loftove. Element koji daje pravi, autentični loftovski štih jest zid (ili više njih) od cigle, neobrađen i sirov. Alternativno betonski ukoliko je takva gradnja. No, to ništa nije nužno. Moderni loftovi i loftovi današnjeg vremena se izvode kompletno u glatkim, obrađenim zidovima, mahom obojanim u bijelu boju. Funkcionalne zone su veće, prostranije, opširnije i komotnije. Komunikacija nije svedena na puste prolaze već je cijelom prostoru dana prilika da diše, da živi i da radi. Svijetlo igra najvažniju ulogu u samom interijeru. Kako sam napominjao i prije, velika količina dnevnog svijetla kroz dan, a kod projektiranja umjetne rasvjete, posebna se pažnja posvečuje atmosferi pojedinih zona, a kroz to i cjelokupnom dojmu kompletnog interijera. Da ne mislite da su baš sve funkcionalne zone otvorene i vidljive baš svima, ipak su neke intimnije prostorije tipa kupaonica i WC zatvorene i fizički marginalizirane. Spavaći dijelovi se mogu odvojiti pomoću panela, pregradnih elemenata namještaja ili pak sa nekim izvedbama pregradnih zidova.
Općenito, tlocrtna shema loftovskih prostora dopušta projektiranje na jednom višem nivou i stvara neke originalne ideje i momente u kojima se tvori identitet prostora, bilo da se radi o elementima, dispoziciji, komunikaciji ili pak detaljima u prostoru. Dakle, na kraju dolazimo do zaključka da je život u loftu, za one koji to mogu podnjeti, definitivno veliki plus, sa koje god strane gledali. Osim možda sa financijske. Ali u svijetu u kojem živimo, u kojem je važnije imati dobar automobil parkiran pred kućom nego dobro izveden interijer, smatram da se strane više ni ne mogu razabrati. Bilo kako bilo, sami znate da li bi baš vama sjeo jedan korektan loftovski interijer ili ne. U svakom slučaju ono što jest bitno je da ste vi zadovoljni sa vašim životnim prostorom i da ste svjesni ZAŠTO je to tako.
