Ushićenje lepim sobnim rastinjem, naravno, ne bi dugo trajalo ako bi dekorativne saksije odjednom prestale to da budu, samo zato što su stajale u tamnom, neodgovarajućem uglu sobe. Zbog toga je važno da na odgovarajućem mestu za biljku treba imati i optimalne uslove za njenu negu.
Kupovina biljaka
U suštini, osnova uspešne nege
nalazi se u samoj kupovini. Ukoliko vodite računa o nekoliko
jednostavnih pravila, imaćete sporije ali utoliko duže zadovoljstvo sa
vašim novim biljnim stanarom.
Izvori nabavke – Posude sa cvećem mogu se nabaviti na
najrazličitijim mestima. Osim bogatog izbora cveća, vrtni centri i
specijalizovane trgovine najčešće daju i stručne, pouzdane savete.
Proizvođači često smatraju da je dobra prilika za reklamu i nedeljna
pijaca sa oazama ukrasnog bilja. To se odnosi i na robne kuće,
prodavnice nameštaja ili sadnica, a teško je videti i supermarket bez
cveća u saksijama.
Pitanje smeštaja – Prvi i najvažniji kriterijum pri izboru
biljke treba da bude njen kasniji smeštaj. Da bi i dalje rasla treba da
znamo gde je stajala pre, u kakvoj prostoriji, pod kojim osvetljenjem i
temperaturnim uslovima. Ako niste sigurni u pogledu osnovnih zahteva
biljke, neophodan vam je savet stručnjaka.
Čest je slučaj i da se uputstvo za negu nalazi na etiketi u posudi u
kojoj je biljka smeštena. Osim toga, razmislite o tome da će biljke u
izvesnom periodu rasti veoma brzo i pobrinite se da im obezbedite
dovoljno mesta za rast.
Šta treba imati u vidu prilikom kupovine biljaka – Dobro
negovana biljka prepoznaje se, recimo, po jedrom rastu. Dugi, tanki
izdanci znače da je biljka bila na mestu koje nije imalo dovoljno
svetlosti. Požutelo lišće na nižim delovima biljke, takođe može biti
prouzrokovano nedostatkom svetlosti, ali i nedostatkom hranljivih
materija.
Često viđeni smeđi vrhovi lišća znak su suvoće ili
nedovoljne provetrenosti prostorije. Najbolje se prodaju biljke čiji se
pupoljci još nisu otvorili. Kod nekih cvetova, recimo hibiskusa ili
pasiflore postoji opasnost da se mladi pupoljci ne otvore na novom
staništu. Poželjno je i obratiti pažnju na posudu (saksiju).
U premalim posudama, nega biljaka je gotovo u svemu otežana, počev od
zalivanja i đubrenja. Zemlja mora biti dovoljno vlažna; većina biljaka
podnosi onoliko vlage koliko je potrebno da je sačuva od isušivanja i
to u posudi u kojoj biljci neće biti tesno usled čega bi uvenula.
Potreban je naročit oprez ako je posuda vlažna a listovi vise. To je
često dokaz da je koren truo.
Sve u svemu, podrazumeva se da biljke treba da budu zdrave.
Ukoliko je to moguće, ispitajte pri kupovini nešto mlađe listove ili
pregledajte donju stranu lišća izraslog odmah iznad zemlje.
Pretpostavka je da se na ovom mestu nalaze štetočine.
Gljivice se lako mogu prepoznati po brašnjavosti listova
koji su zaraženi. Kupljenu biljku transportujte vodeći računa o
neophodnim merama opreza. Duži boravak u pregrejanim kolima može
naškoditi biljci kao i hladnoća ili promaja.
Mesto za biljku u kući
U
poređenju sa zimskom baštom, mesto na prozorskom ramu za većinu biljaka
predstavlja nepovoljne uslove. Glavni uzroci njihovog stradanja u tom
slučaju su suv, topao vazduh, ili zimi nedostatak svetlosti i protoka
vazduha. Biljke su izložene stresu i reaguju stagnacijom u rastu,
pojavom bolesti i štetočina.
Sledeći problem je taj što različite vrste biljaka u istoj sobi većinom
imaju i različite zahteve u pogledu okruženja. Biljke po pravilu
stavljamo na prozorski ram ili blizu prozora. Međutim, veoma atraktivno
deluju ako ih stavimo tamo gde se biljke ne očekuju, u kupatilo ili
predsoblje.
Veoma često ulazni deo kuće nameće se kao zgodno mesto za
postavljanje biljaka. Biljke se tu obično ostavljaju za vreme hladnih
godišnjih doba, ali i kada su velike temperaturne razlike. Dovoljno
svetlosti je osnovni uslov da pokušate sa velikom juka palmom ili
kaučukovim drvetom.
Mnogi od nas uglavnom znaju sobne biljke koje nisu u
prirodnom obliku, već su specijalne sorte ili vrste. Pokazaćemo na
primerima da se na osnovu porekla nekih biljaka mogu znati i njihove
potrebe.
Ehmeja (Aechmea fasciata) – centralna oblast u kojoj se
prostire ova vrsta bromelije su tropske kišne i maglovite šume Brazila.
Raste ili na zemlji ili kao parazitska biljka na granama drveća.
Uslovi pod kojima ehmeja dobro napreduje jesu ujednačeno
visoke temperature, relativno svetlo stanište bez direktne sunčeve
svetlosti i izuzetno vlažan vazduh sa preko 90% vlage.
U kući ćemo bromeliju staviti u svetlu, sunčanu sobu. Pri
jakom osvetljenju leti, pak, moraćemo ili da zamračimo prostoriju ili
da biljku premestimo na senovito mesto. Temperatura ne bi smela da
padne ispod 18oC, a optimalna je između 20-22oC. Prska se i zaliva
vodom bez krečnjaka.
Juka (Yucca elephantipes) – sa njom se postupa kao sa
rastinjem agave iz Srednje i Severne Amerike. Tamo napreduje na
relativno suvim staništima, odgovaraju joj visoke temperature i
direktna izloženost suncu, mada se može održati i na niskim noćnim
temperaturama do tačke mržnjenja. Kod nas juka najbolje uspeva u vreme
kada nema mrazeva, na najtoplijem i najsunčanijem mestu na terasi ili u
vrtu.
U stanu je važno da tokom cele zime stoji na što svetlijem
mestu i da temperatura bude nešto viša. Pogoduje joj prezimljavanje u
svetlom i rashlađenom prostoru.
Svetlost
Naše oko prima dnevnu svetlost kao belu,
zato što nije u stanju da pojedinačno identifikuje različite zrake od
kojih je ona sastavljena. Oni se jedino mogu zapaziti kada se pojavi
duga, svetlosna meteorološka pojava u formi luka sa bojama prizme, koja
je proizvod prelamanja i odbijanja sunčevih zraka u kapima kiše.
Kada bismo mogli prevesti ove boje u talasne dužine, onda
bismo videli da najduže odgovaraju toplim bojama, a najkraće hladnim
bojama. Ovakva podela je važna jer biljke ne vide kao što mi vidimo.
Veoma su osetljive na plavo i crveno, koje apsorbuju, dok naše oči
stimulišu boje žuta i zelena, koje biljke odbijaju. Količina svetlosti
koju biljka primi može se izmeriti. Ona se izražava u luksu.
Leti, na punom suncu, pored prozora okrenutog ka jugu, jačina svetlosti
može dostići 100.000lx, što je prilično mnogo, jer se većina biljaka
zadovoljava sa 5.000 do 10.000 lx.
Međutim, potrebno je da svetlosti ima konstantno, najmanje 6-8 sati, kako bi process rasta mogao dobro da se podstiče.
Dve pojave dovode do problema: variranje jačine svetlosti i filtriranje svetla prozorskim staklom.
Jačina svetlosti nije nikada ista tokom dana, dovoljno je da
se pojavi oblak i da je prepolovi. Ona varira zavisno od relativnog
položaja sunca koji se menja bez prestanka. Pošto je jačina sunčevih
zraka ujutru slabija, dobro je da biljke kojima odgovara prosečna
osvetljenost okrenete preme istoku ili severoistoku, a biljke kojima je
potrebna jaka svetlost ka zapadu ili jugozapadu.
Položaj biljaka u prostoriji je takođe presudan. Prolazeći
kroz filter koji predstavljaju prozori, svetlost se prelama i tako
smanjuje ugao incidencije svojih zraka. Ona gubi snagu i jačina joj
opada veoma brzo sa prodiranjem u prostoriju. Ovaj gubitak svetlosti se
povećava sa razdaljinom od prozora.
Osvetljenje
Pošto su uslovi osvetljenosti u kući
retko optimalni, problem se rešava ili pojačavanjem svetlosti dodatnim
osvetljenjem, ili obrnuto, ublažavanjem sunčeve žege odgovarajućom
zasenom.
Ako biljke u kući imaju dovoljno čistog vazduha i veliku vlažnost,
većina se može bez ikakve opasnosti izložiti punoj svetlosti. Videćete
da je lišće postalo sjajnije. Počnite sa takvom aklimatizacijom u
zimskom periodu, rezultat će biti mnogo bolji.
Teško da biljke pate od suviše velike svetlosti u kući, pre
bi se moglo reći da im svetlost nedostaje. Dimenzije prozora od bitnog
su značaja, ali je ponekad dovoljno da se zidovi okreče u belo da bi
odbijali svetlost i da bi se dobio svetliji ambijent. Možete takođe
ojačati individualno osvetljenje jedne biljke postavljanjem komada
belog kartona iza saksije, u pravcu prozora.
Zimi, dodatno osvetljenje je skoro neophodno, za sve cvetne
biljke i za biljke u saksijama koje su na udaljenosti od prozora većoj
od 1 m . Koristite sijalice ili fluorescentne cevi koje su bogate
ultravioletnim zracima. Leti, u vreme najveće vrućine, biljke veoma
teško podnose nasilje jačine svetlosti. Postavljanje prozirne tkanine
na prozore je najmanje što se može učiniti.
Prozori okrenuti ka severu – Pošto dobijaju veoma malo
direktnog sunca, prostorije okrenute ka severu dosta su mračne. Treba
da se planira postavljanje dobre izolacije i dvostrukog stakla da bi se
ograničile razlike u temperaturi. Biljke koje se mogu koristiti su:
Aglaonema, Anthurium, Asparagus falcatus, Aspidistra, Asplenium
bulbiferum, Campanula isophylla, Cissus, Ficus pumila, Fittonia...
Prozori okrenuti ka jugu – Prozori okrenuti prema jugu
primaju maksimum svetlosti, te u osunčanim klimama predvidite jaku
ventilaciju i efikasne zastore.
Veoma je koristan električni ovlaživač jer je visoka vlažnost
neophodna. Biljke koje se mogu koristiti su: Ananas, Bougainvillea,
kaktusi, Citrus, Cordyline, Ficus benjamin, Hibiscus, Hoya, Jasminum,
Justicia, Passiflora, Yucca...
Prozori okrenuti ka istoku – Prostorija dobija direktnu sunčevu
svetlost ujutru, blagu svetlost veoma korisnu za biljke. Jedina mana
prostorije okrenute ka istoku jeste što se brzo ohladi. Biljke koje se
mogu koristiti su: Achimenes, Aechmea, Alocasia, Araucaria, Asparagus,
Begonia, Caladium, Dieffenbachia, Dracaena...
Temperatura
Biljke koje se uzgajaju u kući nalaze
se u veoma specifičnim klimatskim uslovima. U vezi sa temperaturom,
uticaj godišnjih doba ne postoji.
Da bismo izbegli probleme sa biljkama u kući, dovoljno je da se održava
temperatura ≤20oC zimi i 23oC leti. U prvom slučaju, dovoljno je da se
koristi termostat kako bi se regulisao rad radijatora. U toku letnjih
perioda, provetravanjem se postiže prirodna klimatizacija.
Pogrešno je verovanje da je za biljake tropskog porekla, u
kući dobro u pregrejanim prostorijama. Temperatura i vlažnost usko su
povezani. Što je biljci toplije, potrebniji joj je vlažan vazduh. Prvo,
da bi nadoknadila prirodnu transpiraciju, drugo, da bi bolje podnela
visoke temperature.
Treba imati na umu i da je većina biljaka sposobna da se
prilagodi uslovima manje toplote u odnosu na svoje biološko stanište
(biotop). Zato je najbolje da se postepeno aklimatizuju, izlaganjem sve
nižoj temperaturi. Regulišite grejanje tako da se temperatura spusti za
2oC u toku noći prvog meseca, a zatim smanjujte temperaturu za 1oC na
svakih 30 dana, sve dok ne dobijete razliku od 5oC između dnevne i
noćne temperature. Takvu razliku podnosi većina biljaka.
Podizanje temperature – Biljke nikada ne treba da stoje u
neposrednoj blizini izvora toplote. Pošto sunčani dani zavise od od
ćudi godišnjih doba i od mnogih atmosferskih poremećaja kojima su
izloženi naši umereni regioni, neophodan je dadatnni izvor toplote. Za
biljke, to su elektrišni radijatori sa indukcijom jer greju ravnomerno
i nisu izvori koji na dodir nanose opekotine.
Klasični radijatori sa toplom vodom takođe daju dobre
rezultate. Međutim, treba izbegavati modele sa izduvavanjem jer isušuju
vazduh. Ukoliko u kući imate kamin, biljke treba postaviti što dalje od
njega. Ako se opredelite za centralno grejanje, za biljke je idealno da
radijatori budu što veći. To će omogućiti da se smanji temperatura
izvora grejanja i da se prostorija ravnomernije zagreva. U stanu,
sistem podnog grejanja ne odgovara biljkama jer suviše suši vazduh.
Smanjenje temperature – Mnogo je lakše osvežiti jednu prostoriju nego
je zagrejati. Veoma je teško kontrolisati biljke ukoliko je temperatura
iznad 22-24oC. Klima uređaji imaju manu jer isušuju vazduh. Ipak klima
uređaji mogu se povremeno koristiti ali biljku je u tom slučaju
neophodno zalivati raspršivačima vode tj. orošavati ih. Vodite računa
da izvor svežeg vazduha ne postavite suviše blizu biljaka, jer može
doći do oštećenja lišća. Najbolji način za rashlađivanje prostorije je
provetravanje.
Provetravanje
Redovno obnavljanje vazduha u
prostorijama kuće neophodno je za dobro zdravlje biljaka. Provetravanje
je odličan regulator unutrašnje temperature, najprirodniji mogući metod
klimatizacije. Treba da se vrši blago, bez izazivanja promaje koja ne
prija biljkama.
Kao i sva živa bića i biljke dišu, koristeći kiseonik kao
gorivo za svoja tkiva. Kod biljaka, disanje je povezano sa potrošnjom
šećera koje biljke dobijaju procesom fotosinteze. Ako zbog preterane
temperature i nedostatka svetlosti disajna aktivnost krene prema
fotosintezi, u kojoj se kao izvor energije koristi sunčeva svetlost,
biljka odumire.
Od velikog je značaja da se vazduh u prostoriji redovno obnavlja. Da bi koristilo, kretanje vazduha treba da bude neopaženo.
Proverite
recimo da li se lišće pomera. Ako leluja, postoji mogućnost da će
biljka pre ili kasnije pokazivati simptome udara hladnoće, gubitak boje
lišća ili naglo opadanje pupoljaka, čak pre nego što se otvore. Jedan
od najčešćih razloga neuspeha uzgajanja biljaka u kući jeste izlaganje
promaji. Kada je spoljna temperatura približno jednaka temperaturi u
prostoriji, nemate čega da se bojite. Naprotiv, promaja je često jedino
rešenje za poboljšanje temperature u kući u vreme velikih vrućina.
Međutim, dovoljno je da postoji razlika od samo 3oC između temperature
napolju i u kući pa da se oseti kretanje hladnog vazduha koji biljke
zaista ne podnose. Nikada ne otvarajte sve prozore u isto vreme.
Veoma je važno da ne postavljate biljke pored ulaznih vrata
u zimskom periodu. Nagli, česti ulasci svežeg vazduha bili bi po njih
fatalni. Imajte na umu ovu pojavu kada kupujete biljke zimi. Ne
uzimajte nikada biljke koje su bile pod vedrim nebom, sigurno je da su
ostale preosetljive zbog loših uslova držanja. Mnogim osetljivim
vrstama kao što su orhideje, biljke mesožderi i većina biljaka dlakavih
listova, prija blizina ventilatora koji se okreće malom brzinom.
Razređivanjem vazduha sprečava se pojava vlage, čime se znatno umanjuje
mogućnost pojave bolesti ili truljenja.
Osim navedenih uslova, prilikom gajenja biljaka u enterijeru važno je voditi računa i o mnogim drugim stvarima kao što su vlažnost vazduha, zalivanje, đubrenje, borba protiv bolesti i štetočina, orezivanje, čišćenje, presađivanje, odabir saksija i slično. Nije dovoljno kupiti biljku, staviti je u prostoriju i očekivati da će ona sama o sebi da se stara. Da bi vaše biljke uspešno rasle i razvijale se, treba uložiti puno truda i konsultovati se sa stručnjacima ili pak stručnom literaturom.
Izvor: www.buildmagazin.com