Brojne terase daju joj osjećaj prostranosti, a već na samom ulazu nemoguće je ne zamijetiti i mnoštvo skulptura, čak pedesetak, koje su tek dio osebujnog umjetničkog opusa pokojnog kipara Marijana Kockovića. Njegovi sinovi, Maro i Neven koji danas žive u kući, trude se da njihov dom i danas zadržava stilski duh šezdesetih i sedamdesetih godina kada je kuća građena i uređivana.

U sklopu kuće izloženo je pedesetak skulptura
''Kada je otac sredinom šezdesetih godina došao u Dubrovnik, budući da je Grad oduvijek bio zanimljiv umjetnicima, došao je na ideju naći lokaciju za kuću koja će biti malo izolirana. Tada je na ovom mjestu bilo svega šest ili sedam kuća. Našao je lokaciju okruženu borovima te su on i arhitekt Lujo Šverer zajedno počeli osmišljavati budući izgled kuće. Budući da su već tada bili izrazito ekološki i estetski osviješteni, prilagodili su kuću ne samo terenu, nego i čempresima koji su se tu nalazili, pa su svi mladi čempresi bili ograđeni daskama dok se kuća gradila. Temelji su također prilagođeni terenu i tadašnjim mladim čempresima, a prilagođenost prirodi i okruženju u kojem se nalazi važna je značajka ovog zdanja. Svih ovih godina nije posječeno niti jedno stablo'', pojašnjava nam Maro Kocković.

Kuća koja ima oko 380 kvadrata, a nalazi se na zemljištu od čak 920 kvadrata, građena je dvije godine. Privatni dio kuće oduvijek je bio ograđen od galerijskog i izložbenog dijela koji je obitelj Kocković s vremenom pretvorila u apartman. ''Kada je kuća izgrađena, još u ono vrijeme je imala čak dvije garaže, a zanimljivo je i kako se za vrijeme gradnje naišlo na prirodnu špilju koja je i danas sačuvana i nalazi se u sklopu kuće. Najlakše ju je bilo razbiti, ali budući da je moj otac ipak bio umjetnik, napravljene su preinake i špilja i dan danas postoji u poslovnom prostoru koji koristi jedna tvrtka u našoj kući'', nastavlja Maro. U unutrašnjem uređenju kuće dominantan je kamen i kameni detalji.

 

Prostrani dnevni boravak povezan je s blagavaonicom
Na drugom katu nalaze se spavaće sobe

Budući da je prošle godine bila 15. obljetnica smrti kipara Marijana Kockovića, tim je povodom u kući otvorena prigodna galerija. U kući i galerijskom prostoru ništa nije mijenjano. Namještaj je nepromijenjen, kuhinja je stilski s kraja sedamdesetih kao i sav drugi namještaj. U prizemlju kuće nalazi se galerija i art studio, na prvom katu je prostrani dnevni boravak s kuhinjom dok su kat iznad spavaće sobe. U prostranoj kući ističu se i velika prozorska okna, cijela kuća ispunjena je svijetlošću, budući da je okrenuta prema suncu, odnosno prema jugu.

 

Galerijski i izložbeni dio kuće
Primijetili smo i kako u kući Kockovićevih ima dosta orijentalnih predmeta i ukrasa. ''Otac je neko vrijeme živio u Sarajevu i bio dosta inspiriran poviješću Bosne i povezan s tamošnjim ljudima, pogotovo s bosanskim Romima. Prikupio je dosta tamošnjih starina, ponajviše raznih bakrenih skulptura. Većina tih predmeta tek sada dobiva pravo mjesto u kući, jer ih uistinu ima puno i nije im jednostavno pronaći mjesto gdje će zaista doći do izražaja'', objašnjava Maro.
Velika 'taraca' s kaminom mjesto je privatnih i poslovnih okupljanja obitelji
Na jednoj od terasa nalazi se veliki kamin pa je ta terasa ujedno mjesto poslovnih i privatnih okupljanja u kući Kockovićevih. Maro dodaje i kako njihov otac nije patio od nikakvih dizajnerskih imena, već je namještaj i ukrasne predmete svugdje nabavljao. ''Budući da je puno putovao, a neko je vrijeme i radio u Los Angelesu, bio je u doticaju s tamošnjom arhitekturom. Stoga bi se naša kuća mogla okarakterizirati kao američki stil gradnje s primjesama Mediterana'', kaže Maro.

S popravcima i manjim uređenjima krenulo se tek prije četiri godine nakon čak dvadeset godina. Kuća je u potpunosti u stilskom duhu sedamdesetih i osamdesetih godina što ju čini posebnom, a umjetnikovi sinovi se trude i održati taj duh; uljepšavaju je i osuvremenjuju, ali bez narušavanja početne ideje njihova oca.

''Za vrijeme kada je građena, krajem šezdesetih, kuća je bila nešto potpuno novo i netradicionalno, pa su tadašnji Dubrovčani smatrali kako ne pripada Dubrovniku, jer se isticala ravnim krovovima i brojnim terasama što nije bilo baš uobičajeno za dubrovački stil gradnje kuća'', završava Maro.

 

No, danas se ipak velika većina Dubrovčana ponosi što je jedan takav umjetnik boravio i stvarao u njihovom Gradu, a samim time i izgradio sebi ovakav dom.