Magična minijaturna stabalca čiji uzgoj i stiliziranje daju poseban osjećaj sjedinjenja s prirodom i njezinim stalnim mijenama, ali donose i smirenost duha, imaju sve više pobornika i u našoj zemlji. Iako pojedinačni uzgajivači u Hrvatskoj djeluju već dugi niz godina, organizirano djelovanje postoji tek otprije nekoliko godina pa su tako prije tri godine osnovana četiri bonsai kluba (Bonsai klub Zagreb, Dalmatinski bonsai klub, Bonsai klub Rijeka i Marijan & bonsai klub Rijeka) koji imaju oko šezdesetak članova. Budući da je organizirana hrvatska bonsai scena poprilično mlada, još uvijek nema niti nekih značajnijih uspjeha, jer da bi se uzgojio jedan kvalitetni bonsai potrebno je barem pet do deset godina.
Bonsai azalea |
''Najveći broj mojih bonsaija su upravo masline, jer su one u Dalmaciji autohtone'' |
Uzgajivači bonsaija oko svojih minijaturnih stabalaca tijekom cijele godine imaju puno posla, no sve ovisi i o tome koliko se intenzivno uzgajivač bavi bonsaijima, koliko primjeraka ima kao i kojom tehnikom dolazi do bonsaija. Svakako je lakše kupiti prebonsai u rasadniku, nego ga izvaditi iz prirode, no za onoga tko bonsaije vadi iz prirode najteže je ipak zimsko razdoblje u kojem se traži i vadi pogodan materijal. Prije početka sezone rasta, stabalca se presađuju, orezuju, grane im se usmjeravaju žicom pa je i to period kada ima dosta posla. U proljeće kada krenu novi izboji najmanje je posla. |
Smokva je još jedna autohtona dalmatinska vrsta |