Mnogi će za stolicu za ljuljanje reći da, njišući se, proizvodi umirujući efekat ali i da su udobne iz još jednog razloga. Naime, čak iako se na njima ne ljuljate, nakon sjedanja, stolica će se vratiti unatrag sve do centra gravitacije osobe koja sjedi u njoj, kreirajući na taj način umirujući efekat ravnoteže.

Izvedbe stolice za ljuljanje uključuju modele sa oprugom ili platformom i već pomenu verziju sa savijenim šipkama, tzv. klizačima.

Kao najvjerovatniji izumitelj stolice za ljuljanje navodi se Bendžamin Frenklin, koji je do potpuno funkcionalnog modela došao jednostavno montirajući dvije savijene šipke na standardnu stolicu. Ubrzo su brojni proizvođači namještaja unaprijedili Frenklinov osnovni model, tako da je do početka 19. vijeka stolica za ljuljanje bila neizostavni komad namještaja u većini domova. Njena popularnost od tada samo raste, tako da su danas starinske stolice za ljuljanje veoma traženi komadi namještaja, nevezano o  kojoj izvedbi je riječ.

Između miliona izuma koji su predstavljeni tokom proteklih stoljeća, stolica za ljuljanje je možda najznačajnija od svih onih koji su dom učinili udobnijim mjestom za život. Provesti sate na nogama može vas baš iscrpiti. U takvoj situaciji, svaka stolica će izgledati neodoljivo. Ali šta ako u tom slučaju imate na raspolaganju stolicu za ljuljanje - svakako nema boljeg rješenja od toga, zar ne?

Stolica za ljuljanje se prvi put pojavila u početkom 18. stoljeća, mada niko sa sigurnošću ne može tvrditi tačno kada. Također, prema nekim izvorima, izumitelj stolice za ljuljanje je pomenuti Bendžamin Frenklin, dok je prema drugima Frenklin bio tek vlasnik prve stolice za ljuljanje. No, bez obzira ko je izumio ovaj nevjerovatni komad namještaja, ono u što nema sumnje je da je stolica za ljuljanje već nekoliko stotina godina nakon njenog izuma i dalje najudobnija stolica u ponudi.