Riječ je o neboderu visokom 200 metara s 52 kata koji je investitora koštao čak milijardu dolara u prvom većem projektu slavnog arhitekta u New Yorku. Unatoč zamjerkama nekih od vodećih njujorških kritičara arhitekture, zgrada, koju njezin projektant naziva "svojim izrazom ljubavi prema New Yorku", zasigurno će se naći na listi njujorških naj građevina.

Renzo Piano se u projektiranju koncentrirao na sadržaj zgrade, odnosno kako omogućiti lagodan rad novinarima u novom prostoru. Sigurno da će uvjeti u toj redakciji biti više nego zadovoljavajući.


Djelatnici New York Timesa moći će naime uživati u auditoriumu i čak dvama vrtovima u prizemlju i na krovu zgrade. Za svakog novinara predviđen je jedan boks koji omogućava nesmetan rad unutar redakcije, dok vodeći ljudi u tvrtki imaju urede u staklu. Srce redakcije čini tzv. newsroom povezan stepenicama u nekoliko katova. Unutrašnjost je koncipirana na način open spacea, a namještaj je, naravno, dizajnerski.


Jednostavnost u koncepciji unutrašnjosti reflektira se i u vanjštini nebodera kojom dominiraju čelik i staklo. Poseban naglasak međutim daje, kako ju Piano naziva, "koža" kojom je obložena građevina, odnosno sustav rebara koja obavijaju neboder filtrirajući svjetlost izvana.